Pedesettrogodišnja Banjalučanka Gordana Amidžić planinarenjem se aktivno bavi punu deceniju.
Član je Planinarskog društva PAOK, ali ne krije da joj je najveća želja da osnuje svoje planinarsko društvo.
"Na Manjači imam svoju porodičnu kuću, koju planiram da preuredim i napravim kamp za planinare. U toku su pripreme, ali se nadam da će do kraja godine sve biti završeno", rekla je Amidžićeva.
Od kada je počela da se bavi planinarenjem, pela se na sve planine u bivšoj Jugoslaviji, te na neke od najviših vrhova Austrije, Italije i Francuske.
"Još 2003. godine popela sam se na Gros Glokner, najviši vrh Austrije, na visinu od 3.908 metara. Kada smo bili na visini od 3.600 metara doživjela sam šok, zbog grmljavine i mislila sam da ću morati da se vratim. Međutim, odlučila sam da idem do cilja i uspjela sam, ali bilo je strašno i te trenutke ne bih nikome poželjela, jer sam bila sigurna da ću poginuti", ispričala je Amidžićeva.
Nakon avanture u Austriji uputila se put Italije, kada se popela na najviši vrh Grand Paradizo, na visini od 4.100 metara.
"U Francuskoj smo se penjali na Monblan, najviši vrh Evrope, ali se nisam popela do vrha. Zaustavila sam se na visini od 4.300 metara", kazala je Amidžićeva.
Tada je poginula jedna Litvanka, ali, kako je kazala, nije odustala zbog toga, već se plašila da će dobiti visinsku bolest.
"Nije mi još mnogo trebalo da dođem do vrha, jer je on na 4.807 metara", istakla je.
U planinarenje se zaljubila slučajno, kaže, osamdesetih, dok je živjela u Francuskoj.
"Tada se mnogo ljudi penjalo na Monblan, pa sam i ja poželjela da se isprobam u ovom sportu. Nije mi žao što nisam osvojila njegov vrh, ne treba gledati iza sebe, već sebi postavljati ciljeve za budućnost", zaključila je hrabra planinarka.