Ukupno 400 žena i djece, koji su bili žrtve nasilja od strane članova porodice, od 2007. godine do danas našlo je sklonište u sigurnoj kući.
Potvrdila je ovo Amela Bašić-Tomić, koordinatorica sigurne kuće, koja je kazala da u ovoj kući trenutno boravi 12 osoba i to sedam žena i petoro djece iz različitih krajeva RS.
"Osobe koje se smještaju u sigurnu kuću su u najčešćem broju slučajeva bile izložene kombinovanim oblicima nasilja od strane svojih najbližih članova porodice, uglavnom bračnih i vanbračnih partnera u kraćem ili dužem vremenskom periodu, a svaka izloženost nasilju ostavlja brojne posljedice na zdravstvenom i mentalnom planu", kazala je Bašić-Tomićeva.
Jedna od štićenica sigurne kuće rekla nam je da u ovoj ustanovi boravi nepuna dva mjeseca. Na ovaj korak odlučuila se jer je, zajedno sa svojim djetetom iz prvog braka, trpjela zlostavljanje od strane sadašnjeg muža.
"Tražim posao pa ću vidjeti šta dalje", rekla nam je ona.
Prema riječima Bašić-Tomićeve, i danas se može čuti od okoline počinioca nasilja da su ostali iznenađeni, jer je on divan čovjek, radni kolega, komšija, ali je ipak agresivan prema svojoj djeci i ženi. Najveći problem, kako navodi Bašić-Tomićeva, predstavlja pronalazak zaposlenja kod žena koje u momentu smještanja u sigurnu kuću nisu imale nikakav posao.
Tražim posao pa ću vidjeti šta dalje, rekla nam je jedna od žrtava
Ona ističe da je najveći problem prisutan kod žena sa nižim stepenom obrazovanja, nepostojanjem radnog iskustva i slabom ili često nikakvom mrežom socijalne podrške. Boravak u sigurnoj kući je ograničen na tri mjeseca i u tom periodu se omogućava donošenje najprihvatljivije odluke koja je od najvećeg značaja za ženu i djecu. Bašić-Tomićeva je objasnila da određen broj žena na samom početku donosi odluku o povratka u bračnu ili vanbračnu zajednicu, dok ostali broj dolaskom u sigurnu kuću zatvara začarani krug nasilja.
"U toku postojanja sigurne kuće veliki broj žena, oko 60 odsto, imalo je pozitivnu izlaznu strategiju, te nikad više nije bio izložen nekom vidu nasilja od strane dosadašnjih članova porodice", navela je ona.
Psiholozi smatraju da je sigurna kuća važna karika u cijelom lancu zaštite te da je njen opstanak od izuzetne važnosti.
Kako navodi Đurđica Jelinčić, psiholog, nasilje u porodici je socijalno-patološka pojava koja je kompleksan problem i nijedna institucija sama ne može da obezbijedi adekvatnu zaštitu žrtvama te da zajedno sa Centrom za socijalni rad, Domom zdravlja i policijom sigurno mogu doprinijeti pomoći žrtvama i otvoriti pitanje rasprostranjenog problema.
Prema riječima Jelinčićeve, uzroci nasilja su različiti - od neimaštine do frustracija i važne osobine koju nasilnici imaju, a to je nezrelost. Ona je navela da je za njihovu ličnost karakteristično da su prikriveni, da su često uvažene i tražene ličnosti u društvu, te da vješto kriju zlu ćud.