BANJALUKA - Graja živine, zveckanje novca, cekeri, kese i prtljažnici puni robe, cjenkanje mušterija i zadovoljni trgovci samo su dio uobičajene atmosfere na banjalučkoj Stočnoj pijaci.
Šta posjetioci najčešće traže?
- Alat i kućne potrepštine
- Voće, povrće i živinu
- Staru odjeću i posuđe
- Nakit i ukrasne predmete
- Gramofonske ploče, kasete i CD-ove
- Polovnu robu i kolekcionarske predmete
- Cvijeće i sadnice
Utorak i nedjelja pijačni dani
Utorak i nedjelja su u Banjaluci rezervisani za radoznale i strpljive trgovce i kupce, koji se već na poznatoj adresi tokom pijačnog dana sreću i pregovaraju o cijenama robe koja se drugdje teže pronalazi.
Ekipa "Nezavisnih" posjetila je ovo kultno banjalučko mjesto i sa trgovcima porazgovarala o tajnama zanata, cjenkanju i tome od čega se danas na pijaci zapravo živi.
"Na pijacama radim već 50 godina, a sada mi je 73. Bilo je tu nekih pauza, ali sam počeo još kao dječak, pomažući majci. Radio sam po cijeloj Bosni, Srbiji i Hrvatskoj. Danas to ne izgleda kao što je bilo kada sam počinjao, ali ono što je ostalo je da svaka roba ima svog kupca", rekao je za "Nezavisne" jedan od trgovaca kućnih potrepština.
Jedan od njegovih kolega je sa nama podijelio kako su supruga i on svoj trgovački rad započeli nakon odlaska u penziju.
"Nje više nema skoro pola godine, a ja sam ostao ovdje na pijaci. Prodajom kuće i preseljenjem u samački stan nakupilo se stvari koje mi više nisu bile potrebne. Odatle je i dio moje robe, a veliki dio je i onoga čemu moja djeca i komšije više ne mogu naći mjesta u svojim domovima. Kada neke od tih stvari prodam, nadam se da će im one donijeti i upola one sreće koju su donosile i prvobitnim vlasnicima", rekao je on za "Nezavisne", navodeći kako su mu najdraži dio tog posla poznanstva i prijateljstva koja stiče svaki pijačni dan sa kolegama i kupcima.
Jedna od prodavačica voća i povrća navela je za "Nezavisne" kako joj je fizički najnapornije rano ustajanje, koje joj najteže pada nedjeljom.
"Tu je i utovar i istovar robe. Kada vidim da mi je ostalo previše da vratim kući, spustim cijene toliko da nekad ispadne kao da robu poklanjam. Zato mi je možda mnogo gore kada me neko pokrade. Obično su to stariji ljudi, kojima bih svakako dala nešto i besplatno kada bi samo pitali", rekla je ona za "Nezavisne", dodajući kako skok cijena nije uticao na prodaju, te da oni koji i inače dolaze u razgledanje na tome i ostaju.
O tome da li se od zarade na pijaci može živjeti, dobili smo podijeljena mišljenja.
"Često se ovdje započnu i svađe među mušterijama, ko je šta prvi ugledao, uzeo, mislio kupiti, ali nije. Mi smo na to navikli, i da vam iskreno kažem, nama to i prija. To znači da nam je roba na cijeni. Ja se nekad iznenadim koliko su ljudi spremni da plate ono što im se sviđa. Jedna takva mušterija zna da otplati nekoliko manje uspješnih pijačnih dana. Ovaj posao je veoma nepredvidiv, kao i svaki koji podrazumijeva rad sa ljudima", izjavila je za "Nezavisne" jedna od cvjećarki na Stočnoj pijaci.
Prodaja starih ploča, kaseta i CD-ova privlačna je mladim Banjalučanima i kolekcionarima.
"Mladi ovdje dolaze i kao mušterije, ali i kao pomoć roditeljima, bakama i djedovima. I danas možete vidjeti veliki broj omladine koja prodaje na ovoj pijaci. Što se tiče mušterija, uglavnom su to penzioneri i mladi muškarci koji kupuju alat, živinu i povrće. Djevojke uglavnom razgledaju nakit, ploče, odjeću i posuđe", naveo je jedan od trgovaca.
Kako su rekli, svakog utorka i nedjelje posjetioci banjalučke Stočne pijace ih mogu potražiti, porazgovarati, razgledati i kupiti od igle, sve mimo lokomotive.
Neke od njih moguće je tamo sresti već oko pet časova ujutru, a sve što vam treba jeste nešto novca, nekoliko cekera i malo mudrosti i strpljenja.
