Članovi Gradske organizacije Crvenog krsta juče su u sklopu Nedjelje borbe protiv tuberkuloze posjetili i uručili poklon pakete za tri socijalno ugrožene porodice u mjesnoj zajednici Krmine.
Četrdesetpetogodišnji Neđo Milovanović, mještanin zaseoka Stražbenica, živi sam, nema primanja niti bilo kakvu vrstu socijalne pomoći. Otac mu je poginuo kada mu je bilo dvije godine, kao i brat, a majka mu je tragično nastradala. Sestra mu je, kaže, trakođe bolesna. Donedavno je Neđo živio sa bratom i snahom dok se nisu preselili u novoizgrađenu kuću, sa njima je živjela i Neđina majka koja je izvršila samoubistvo, utopivši se u dvorišnom bunaru.
"Vraćao sam se kući iz prodavnice i vidio otvoren bunar. Pomislio sam da majka nešto pere pošto je veš pored. Prišao sam i vidio majku u bunaru kako se vrti u vodi. Nakon toga otrčao sam do komšinice. Nakon izvjesnog vremena došli su radnici mrtvačkim kolima i odvezli je", priča tužno Neđo.
Smilja Blagojević, predsjednica Mjesne organizacije CK Krmine, kaže da je Milovanović bio osiguranik preko majke, ali da je poslije njene pogibije sve poništeno, kao i da je tek nedavno dobio ličnu kartu.
"Majka mu se ubila iz drugog pokušaja i to je ostavilo strašne posljedice na Neđu koji se liječio od stresa. Sada mi je potrebno samo rješenje da je nesposoban, a onda ću se pobrinuti da mu Centar za socijalni rad pruži pomoć", priča Smilja i dodaje da se dobro hranio dok su sa njim živjeli brat i snaha i da se sada snalazi veoma teško.
Na pitanje šta mu je potrebno, Neđo skromno odgovara da bi mu možda mogli donijeti suvomesnatih proizvoda.
"Dobro sam sad, kupim hljeba i kobasice, imam odjeće, ali možete mi donijeti narezaka i paštete", kaže Milovanović.
Neđo Milovanović je pored svega ovoga i epileptičar, liječio se od stresa i trenutno se pridržava terapije koju mu je dosad plaćao Centar za socijalni rad. Međutim, od sljedeće terapije moraće sam da se snađe. Majka, koja je živjela sa njim u trošnoj kućici kojoj se teško prilazi, bila je alkoholičar pa Neđu zbog toga vode kao alkoholičara, mada, kako kaže, ne pije.
Blagojevićeva se kao i on nada da će dobiti pomoć i poboljšati uslove života.
U sljedećem zaseoku Tosovac dočekale su nas sestre koje je stric primio u svoj dom, jer je kuća u kojoj su prije živjele oronula i neuslovna za život. Sestre Lazarka i Spasa Brus primaju po 60 KM pomoći od Centra za socijalni rad.
"Obje primaju pomoć u iznosu od 60 KM, a prije dvije godine su primile jednokratnu pomoć za drva. Lazarka je oboljela, ležala je na Psihijatriji i sad pije lijekove. Ona ne govori a čuje slabije, mogla je pričati dok je nije zadesila nesreća i dok nije otišla na Psihijatriju, dok Spasa slabo čuje ali ponešto govori", priča stric Boško Brus koji i sam ima veoma malu penziju a izdržava i suprugu pored Lazarke i Spase.
Brus kazuje da nemaju aparate za sluh jer kad odu kod doktora, stalno ih šalju na drugo mjesto.
Ostavljajući sestre sa stricem, došli smo u zaselak Crkva, do Željka Berića, mladića koji boravi kod sestrića Vinka Velimirovića koji ga izdržava. Rodom iz Ljubačeva Željko je rano ostao bez roditelja, otac mu je izgorio, a majka umrla. Poslije majčine smrti, djed ga donosi u rodnu kuću njegove majke, u Krmine.
"Ne radim nigdje, a nemam ni svoje zemlje, hranim se kod Vinka i njegove žene. Prije sam kratko nekome radio s konjima", kazuje Željko.
On nije obrazovan jer nije imao ko da ga školuje, a pomoć od Centra je počeo primati 2001. godine.
Jedina primanja su 60 KM koje dobija od Centra za socijalni rad. Uz pomoć Blagojevićeve, Željko je dobio sredstva od Centra da mu opreme sobu u kućici pored sestrićeve u kojoj spava. Sudeći po iskrenim riječima i osmijehu, skromna pomoć od Crvenog krsta je bez sumnje značajna za ove porodice.