U gradu na Vrbasu sve su češće slike izgrađenih prelaza i prilaza za invalide koji nisu funkcionalni, što predstavlja dodatnu arhitektonsku barijeru za lica s invaliditetom.
U humanitarnoj organizaciji "Partner" kažu da većina prilaza ispunjava formu, ali da ne služi svojoj svrsi.
"Ne znamo tačan broj, ali u gradu je veliki broj prilaza i prelaza za lica sa invaliditetom, koji u suštini ne zadovoljavaju svrhu radi koje su napravljeni. Na nekim mjestima samo su oslikana mjesta za prelaze, ali nisu napravljene arhitektonske mogućnosti za njihovo korištenje", kazala je Zagorka Hrstić, član Upravnog odbora humanitarne organizacije "Partner".
Prema njenim riječima, pored prilaza koji ne ispunjavaju svoju svrhu, veliki je broj onih koji su nakon izgradnje ostali visoki i lica s invaliditetom ih ne mogu koristiti bez nečije pomoći.
"Česti su slučajevi visokih prelaza, ali lica s invaliditetom imaju još jedan problem. Riječ je o parkiranju nesavjesnih građana na mjesta predviđena za invalide, ali i često blokiranje jedinih staza kojima invalidi mogu da se kreću", dodala je Hrstićeva.
U Administrativnoj službi grada su kazali da se sve čini u cilju poboljšanja što slobodnijeg kretanja osoba sa invaliditetom kroz grad, ali da firme sa kojima grad napravi dogovor o izgradnji ovih prilaza nekada ne urade svoj posao kako bi trebalo.
"Na konkursima koje grad raspiše izabere se najbolji ponuđač za izvođenje radova i ostalo je na njima", rekao je Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada.
Prema njegovim riječima, gdje god za to postoje mogućnosti, izgrađuju se prelazi za invalide.
"Objekti koji se izgrađuju pod okriljem grada imaju prilaze za invalide i radimo na tome da sve javne institucije idu našim stopama. U našoj nadležnosti nisu privatne zgrade, tako da po tom pitanju ne možemo uraditi mnogo", dodao je Šajić.
Zagorka Hrstić navodi da je humanitarna organizacija "Partner" zadovoljna saradnjom sa gradom i da su saglasni sa njihovim stavom da firme koje rade prilaze dobro ne obavljaju svoj dio posla.
Kako kaže, po zakonu bi svaka zgrada trebalo da ima prilaz za invalide, ali da to u praksi nije tako.
"Kako imamo problem na ulici, tako imamo problem i s ulaskom u neke zgrade. Jedan od primjera je hotel sa pet zvjezdica u kojem često imamo seminare, a koji nema prilaz za invalide", dodala je Hrstićeva.
Još jedan primjer nedostatka i nefunkcionalnosti su liftovi za invalide.
U gradu su izgrađena dva namjenska lifta za invalidne osobe, jedan na Trgu Krajine, a drugi u Administrativnoj službi grada.
"Liftovi za invalide, kao i većina prelaza u gradu, takođe sa napravljeni tako da ne zadovoljavaju svrhu zbog koje postoje. Lift na Trgu Krajine u većini slučajeva ne radi, tako da se na njega ni ne oslanjamo", kazala je Hrstićeva.
Prema njenim riječima, problem nisu samo namjenski napravljeni liftovi za invalide, već i liftovi uopšte.
"Pored toga što u većini slučajeva liftovi za invalide ne rade, i u javnim ustanovama se susrećemo s ovim problemom. U Poliklinici lift ne radi danima, tako da osobe s invaliditetom koje su bolesne nemaju izbora nego da se vrate kući", navodi Hrstićeva.
U Administrativnoj službi grada kažu da po pitanju liftova za invalide ne mogu uraditi puno jer grad samo u okviru javnih i gradskih ustanova može izgraditi lift.
"Izgradili smo dva javna namjenska lifta za invalide, a u planu nije izgradnja drugih. Izgradnja liftova u zgradama privatnog vlasništva nije u našoj nadležnosti i po tom pitanju, kao i po pitanju izgradnje prilaza, ne možemo uraditi ništa", kazao je Šajić.
Naporan put do posla
Milorad Grujić, koji svakodnevno u invalidskim kolicima treba da pređe određen put do posla, kaže da mu arhitektonske barijere i loše izgrađeni prelazi i prilazi, te nefunkcionalnost liftova za invalide zadaju velike poteškoće.
"Put do posla, a i uopšte kretanje po gradu, mi postaju zaista naporni jer pored toga što treba da se borim sa neprilagođenim prelazima, poteškoće mi stvaraju i vozači koji se parkiraju na mjesta predviđena za invalide", kaže Grujić.
Prema njegovim riječima, i mjesta u autobusima gradskog prevoza predviđena za invalide često nisu slobodna, što predstavlja još jedan problem za ove osobe.