U mjesnoj zajednici Priječani poplavljeno je oko 120 domaćinstava. Onima koji su kuće podigli uz obalu Vrbasa nanesena je velika šteta, dok su njihove komšije sa druge strane ulice uspjele da sačuvaju imovinu.
Ipak, briga i umor ostavili su trag na svima njima, jer se zajedničkim snagama bore da uklone posljedice katastrofe. Među poplavljenima je mnogo onih koji su se tu naselili poslije rata nakon što su izbjegli iz svojih domova i koji i danas otplaćuju velike kredite.
Od porodice Jakovljević kod kuće smo zatekli samo Nedeljku, dok su joj, kako je kazala, sin, snaha i unuk razmješteni po gradu, da ne borave u vlažnim prostorijama.
Priča kako su je iznijeli kroz prozor kada je naišao taj strašni drugi talas i da je izgledalo kao da je korito Vrbasa preneseno u naselje.
Ne pamti, kaže, da se u posljednjih 40 godina, koliko živi u Priječanima, desilo nešto slično.
''Sin je kod tetke, dok su snaha i unuk kod njenih. Morali smo se razdvojiti. Namještaj mi je sav uništen, obući nemam ništa, a ni obuti. Ovo sam dobila od komšinice, dala mi je japanke i dvije majice. Dobila sam i iz neke organizacije jednu suknju i hlače, ali mi ne odgovara veličina. Spavam na kauču koji sam dobila. Uglavnom, treba mi sve, od namještaja, laminata, frižidera... Probilo nam je i septičku pa i nju moramo sanirati'', žali se Jakovljevićeva.
U porodici Letić nije ništa bolje, jer je Siniša u kuću koju je njegova supruga dobila od strica uložio sav novac da bi djeci obezbijedio bolje uslove za život.
''Svaki vid pomoći mi je potreban jer imam dvoje male djece o kojima moram brinuti. U porodici samo ja imam primanja koja su skromna, a voda mi je, pored kuće, odnijela namještaj i svinje sa kojima sam planirao prehraniti porodicu'', govori Letić.
Dodaje da ga dodatno brine to što je kuća nakon poplave neuslovna za boravak djece, zbog čega strahuje da bi se mogli razboljeti.
I šestočlana porodica Milisavić takođe je u poplavama izgubila mnogo.
''Jedino muž radi, imamo dječji doplatak i tako se borimo. Inače, živimo u prizemlju, ali sada smo na spratu. Uspjeli smo podići ugaonu, sto i stolice, šporet i frižider, ali pod je otišao'', priča Dragana Milisavić, čije najstarije dijete ima 14 godina, najmlađe dvije i po, dok dvanaestogodišnja kćerka ima zdravstvenih teškoća.
Problem je, navodi, i to što im je uništen plastenik u koji su puno ulagali i zahvaljujući kojem su se prehranjivali.
Crkva pomaže
Pomoć za mještane Priječana sakupljaju i u njihovoj crkvi, a do sada su im pomagale pravoslavne crkvene opštine Paprikovac, Karanovac, "Kolo srpskih sestara", hram Hrista Spasitelja te Osnovna škola ''Ivo Andrić''.
''Ljudi donose zimsku garderobu, to sam vratio u 'Kolo srpskih sestra', jer nam zasad nije potrebno. Odjeće imamo dovoljno, sada su neophodna sredstva za higijenu, a prije svega pelene za djecu i odrasle'', rekao je Danijel Ružičić, sveštenik parohije Priječani.