Zbog teške ekonomske situacije i svih nedaća do kojih je doveo poslijeratni period, Đuro Milanović, profesor fizičke kulture, nastavio je da obavlja porodični posao kovačku djelatnost.
`Kovačka djelatnost je tradicija u našoj porodici i ja sam od 1994. godine nastavio da je obavljam, a od tada mi je to osnovno zanimanje od kojeg izdržavam svoju porodicu`, rekao je Milanović.
U toku rata morao je da napusti rodno mjesto Mrkonjić Grad, u koji se nakon potpisivanja mira vratio i nastavio tradiciju izrade oko 370 različitih kovačkih proizvoda. Posao se proširio i sad već ima nekoliko zaposlenih radnika i registrovanu kovačku radnju.
U prosvjetu se, kako kaže, nije vratio i nema namjeru, jer od te plate ne može da pokrije osnovne troškove života.
`Imam tri kćeri koje školujem, a plata koju mogu da zaradim u prosvjeti nije dovoljna za potrebe života mene i moje porodice`, kazao je Milanović.
Međunarodni praznik rada 1. maj, proveo je radno na banjalučkoj tržnici, na kojoj ima svoj štand.
`Uglavnom poštujemo sve državne praznike, ali s obzirom da se 1. maj poklopio sa pijačnim danom, napravio sam presedan i proveo ga radno, a oduška ću sebi dati u večernjim časovima, kada ću u krugu porodice i prijatelja obilježiti Međunarodni dan rada`, istakao je Milanović.