Dok je prema podacima Centra za socijalni rad na području grada prošle godine evidentirano i zbrinuto 19 beskućnika, u Centru javne bezbjednosti tvrde da je kod njih evidentirano samo jedno lice koje nema gdje da živi.
"Od 2005. godine Centar za socijalni rad je počeo projekat zbrinjavanja starih lica zatečenih u skitnji. Od početka projekta Prihvatna stanica je smještena u JUSZ Socijalno-gerijatrijski centar Banjaluka, gdje se lica koja policija zatekne u skitnji nakon intervencije Hitne pomoći smještaju na kraći period, dok ne bude obezbijeđeno njihovo trajno zbrinjavanje", objasnila je postupak primanja beskućnika u Prihvatnu stanicu socijalna radnica Andrea Radonjić.
Odgovorni u Centru javne bezbjednosti kažu da je broj beskućnika minimalan, te da se mora znati razlika između pojmova beskućnik, skitnica i prosjak.
"Od januara do oktobra prošle godine samo je jedno lice evidentirano kao beskućnik, a devet lica je evidentirano kao skitnice. U periodu od januara do septembra 49 lica je uhvaćeno u prosjačenju. Od toga je 40 državljana Srbije i devet lica iz BiH. Bitno je razlikovati pojmove beskućnik, skitnica i prosjak", navodi Gospa Arsenović, portparol CJB Banjaluka.
Lica koja policija zatekne u skitnji sprovode se u Gerijatrijski centar, nakon čega o njima brigu preuzimaju nedležni iz Centra za socijalani rad.
Policija ne vodi evidenciju o tome da li su beskućnici kriminalni prestupnici.
Način zbrinjavanja korisnika je različit, tako su neki od načina i povratak u porodicu, zbrinjavanje u zajednici, smještaj u ustanovu socijalne zaštite, upućivanje na odgovarajuću vrstu liječenja ili povratak lica u njihovo mjesto prebivališta. Sve ovo zavisi od potreba i resursa sa kojima raspolaže pojedinac i njegova porodična mreža.
"U radu Prihvatne stanice za lica zatečena u skitnji sve se češće susrećemo sa licima koja su skitnju prihvatila kao svoj način života, koji ne ometaju druge i ne žele liječenje", dodaje Radonjićeva.
Ona navodi da su ovo veoma kompleksne situacije kada društvo očekuje hitnu intervenciju Centra za socijalni rad i zadovoljenje potreba korisnika, ali da "ti korisnici ne smatraju da je njihov način života loš i ne prihvataju pomoć".
Prema riječima Radonjićeve, beskućnici najčešće dolaze u Prihvatnu stanicu da bi se okupali i nahranili.
Samo 12 odsto korisnika od ukupnog broja lica koja su boravila u Prihvatnoj stanici smješteno je u instituciju, dok su ostali vraćeni u porodicu ili im je pronađen adekvatan način zbrinjavanja u zajednici.
Najčešći uzroci dolaska u Prihvatnu stanicu su alkoholizam, poremećaji u mentalnom zdravlju i posebne okolnosti.
"U Prihvatnoj stanici smještene su tri osobe sa narušenim zdravstvenim stanjem, tri koje su tu zbog alkoholizma, jedno zbog bolničkog liječenja, 14 sa poremećajem u mentalnom zdravlju, 24 zbog posebnih okolnosti, jedno zbog fizičkog nasilja i troje starih iznemoglih lica", navela je Radonjićeva koji su slučajevi koji koriste Prihvatnu stanicu, a smještena su lica iz cijele RS.
Broj lica koja su sama ili uz prihvat porodice napustila Prihvatnu stanicu je 25, devet je smješteno trajno ili privremeno u Socijalno-gerijatrijski centar, dok je za devet korisnika obezbijeđen povratak u mjesto boravka i šest u druge oblike zbrinjavanja.
U Centru za socijalni rad upozoravaju da je u budućnosti neophodno obezbijediti adekvatan prostor za Prihvatnu stanicu i na adekvatan način riješiti pitanje smještaja lica koja su agresivna.
Naši sugrađani imaju više-manje isti stav po ovom pitanju i smatraju da je na državnim vlastima da nešto poduzmu kako bi ovaj problem bio riješen.