Rosa Džombić nikada neće zaboraviti pravoslavni Vaskrs 5. aprila 1942. godine kada je izgubila majku, oca i dvije sestre u pokolju Srba u Bijelom Polju kod Banjaluke.
Rosa je preživjela jer je u vrijeme pokolja čuvala stoku, a njene sestre trebalo je da joj donesu ručak.
"Bilo nam je neobično zašto ne dolaze, a tek naveče smo saznali da su ih ustaše ubili, obje", priča Rosa.
Na spomen-obilježju u selu Bijeli Potok juče je održan parastos za 54 žrtve koje su ubijene 1942. godine, kome je prisustvovao i gradonačelnik Dragoljub Davidović.
Nakon parastosa položeni su vijenci, a prisutni su odali počast žrtvama koje su sahranjene na mjestima gdje su i ubijene. Među žrtvama je bilo i mnogo djece, a najmlađa žrtva Uroš Milinković imao je svega 10 mjeseci.
"Spomenik u Bijelom Potoku smo podigli žrtvama ustaškog pokolja, kada su ubijena 54 mještana srpske nacionalnosti. Ovo mjesto je do prije nekoliko godina bilo neobilježeno pa su ga posjećivale samo porodice stradalih", rekao je Dragoljub Davidović i dodao da je ovaj spomenik trebalo da bude ranije izgrađen.
Davidović je istakao da je potrebno na pravi način obilježiti sva stratišta, a kojih, nažalost, na području grada ima jako puno.
Branko Milinković, organizator parastosa, istakao je da je do pokolja došlo jer su žrtve vjerovale svojim komšijama iz Debeljaka, koji su ih svirepo ubili.
Milenko Milinković Uskrs 1942. godine preživio je slučajno, sakrio se u sijenu kada su došle ustaše i istjerali ih iz kuća.
"Imao sam sedam godina, jedan me ustaša našao i odveo svojoj kući gdje sam proveo sedam dana, a nakon toga svi mi preživjeli držali smo se zajedno narednih godinu dana", kazao je Milinković.
Prema njegovim riječima, žrtve su ubijali mitraljezom, a "malo ih je za to odgovaralo". Milenko Milinković za ovaj pokolj ne osuđuje komšije, civile iz Debeljaka, jer odgovornim smatra samo vojnike.