BANJALUKA - Žrtve, oštećene zgrade i ulice zatrpane ruševinama, gradski sat zaustavljen u trenutku razornog udara zemljotresa, postali su simboli katastrofe koja je 27. oktobra 1969. godine promijenila Banjaluku i ostavila dubok trag u kolektivnom pamćenju njenih stanovnika.
Zemljotres u Banjaluci 1969. godine: Najvažnije činjenice
- Zemljotres je pogodio Banjaluku 26. i 27. oktobra 1969. godine.
- Magnituda najrazornijeg udara iznosila je 6,6 jedinica Rihterove skale.
- Decenijama se navodilo 15 poginulih i oko 1.100 povrijeđenih, dok su novija istraživanja donijela dodatna saznanja o žrtvama.
- Oštećeno je oko 36.276 stanova, a hiljade stambenih jedinica nalazile su se u teško oštećenim ili uništenim objektima.
- Obnova nakon katastrofe ubrzala je razvoj novih naselja, infrastrukture i univerzitetskog života Banjaluke.
Magnituda 6,6 i razorni udari zemljotresa
Zvanični podaci govore da je magnituda zemljotresa koji se desio u Banjaluci iznosila M=6,6 jedinica Rihterove skale.
Kazala je ovo Vesna Šipka, samostalni stručni saradnik za planove zaštite i spasavanja u dijelu rizika od zemljotresa, te dodala da treba imati u vidu činjenicu da je to ujedno najjači zemljotres koji se ikada desio sa epicentrom na teritoriji Bosne i Hercegovine, te jedan od nekoliko najjačih na prostoru bivše Jugoslavije, pa je jasno da iz njegove snage, odnosno količine oslobođene energije, direktno potiče njegova razornost.
"Ovaj zemljotres imao je neuobičajeno jak prethodni udar koji se desio dan ranije, a ne treba zanemariti činjenicu da na velikom broju građevinskih objekata nisu bile primijenjene mjere aseizmičke gradnje, s obzirom na to da se oblast aseizmičkog projektovanja i građenja razvila tek nakon zemljotresa u Skoplju 1963. godine", objasnila je ona za "Nezavisne".
Žrtve zemljotresa: Nova saznanja i verifikacija podataka
Kako dodaje, decenijama se u javnosti baratalo podatkom o 15 smrtno stradalih i oko 1.100 povrijeđenih osoba, ali nije postojao zvaničan i verifikovan dokument sa tačnim brojem i identitetom svih žrtava.
Na osnovu naučnog istraživanja koje sprovodi ova sagovornica izvršena je detaljna provjera i verifikacija postojećih spiskova žrtava i povrijeđenih, ali se došlo i do novih saznanja o osobama koje su usljed teških povreda naknadno preminule u drugim gradovima.
"Tim povodom je 30. jula postavljena spomen-ploča sa 14 imena žrtava, od kojih je pet identifikovano upravo kroz ovo istraživanje. Pored toga, postoje podaci za još nekoliko stradalih osoba, ali se čeka potvrda njihovih porodica radi konačne verifikacije s obzirom na to da je zbog protoka vremena, raspada države i ratnih zbivanja to i jedini pouzdan način utvrđivanja činjenica", objasnila je ona.
Teške posljedice po stanovništvo i grad
Kako dalje dodaje, s obzirom na to da je zemljotres praktično razorio grad, da su tri četvrtine školskih objekata srušene ili teško oštećene, zbog čega je 10.000 školske djece sa svojim nastavnicima napustilo grad i školsku 1969/70. godinu završilo u drugim gradovima širom bivše Jugoslavije, te da su brojni stambeni, industrijski i trgovački objekti oštećeni, dok su medicinski i objekti socijalne zaštite srušeni, jasno je da su posljedice po stanovništvo bile katastrofalne.
"Nakon glavnih zemljotresa, koji su se desili 26. i 27. oktobra 1969. godine, uslijedila je serija brojnih naknadnih udara, a potom i veoma oštra zima praćena niskim temperaturama, kišom i jakim snježnim padavinama. U decembru 1969. godine dostignut je istorijski maksimum sa visinom snježnog pokrivača od 76 cm u Banjaluci. Jasno je da su navedene okolnosti dodatno ugrozile živote i zdravlje preživjelih stanovnika. Zimu 1969/70. godine pratila je i epidemija gripa i drugih respiratornih i stomačnih bolesti, što je dodatno opteretilo kako zdravstveni sistem, tako i privredu, koja je praktično ostala bez radnika neophodnih za vraćanje proizvodnje u normalne tokove", ispričala je ona.
Seizmička aktivnost banjalučkog područja i rizik od novih zemljotresa
Kako ona objašnjava, zemljotresi se dešavaju u područjima gdje za to postoje geološki uslovi, a banjalučko seizmogeno područje je upravo takvo.
"Prema Seizmotektonskoj karti Republike Srpske 1:300 000 (STKRS) koju je izradila grupa eksperata iz Beograda sa Rudarsko-geološkog fakulteta, Republičkog hidrometeorološkog zavoda Banjaluka i Geološkog zavoda iz Zvornika (Radovanović, Mladenović A., Pavlović R., Glavaš S., Šipka V. i sar., 2018), seizmička aktivnost u zoni kojoj pripada i banjalučko područje, manifestuje se u prosjeku događanjem jednog slabog zemljotresa Mw=3,5 svake godine. Svakih 10 godina u zoni se dogodi jedan jak zemljotres Mw=4,6 koji može imati intenzitet Io=VII, pa za posljedicu može imati laka strukturna oštećenja na malom broju objekata. Rušilački zemljotresi, koji mogu imati uticaja na teritoriji STKRS, magnituda Mw >6, u zoni se očekuju svakih 180 godina. Očekivani intenzitet pri ovoj magnitudi je VIII, a u zavisnosti od lokalnih uslova tla može dostizati i IX stepeni Merkalijeve skale."
Istorija Banjaluke između katastrofa i obnove
U radu "Banjaluka, istorija između katastrofa" istoričar Vladan Vukliš, ukazuje na to da prirodne katastrofe često ostaju upamćene kao trenuci koji prekidaju dotadašnji istorijski tok, jer iznenada mijenjaju fizičko okruženje i svakodnevicu stanovništva.
Istorija Banjaluke obilježena je brojnim razaranjima i obnovama, mnogo prije katastrofe iz 1969. godine.
Vukliš podsjeća da su razvoj grada i njegova arhitektonska slika kroz vijekove bili oblikovani ratovima, požarima, rušenjima i novim graditeljskim poduhvatima.
Zemljotres je, kako on ističe, postao još jedan veliki prekid u dugom nizu promjena koje su određivale izgled i život grada. U decenijama nakon Drugog svjetskog rata Banjaluka je prolazila kroz intenzivnu urbanizaciju. Razvijala se industrija, podizane su stambene zgrade, širila su se naselja, a grad je postepeno dobijao izgled modernog urbanog centra.
Zemljotres je taj razvojni put dramatično prekinuo, ali je istovremeno otvorio novo poglavlje u izgradnji i obnovi grada. Zato se, kako proizlazi iz Vukliševog rada, posljedice katastrofe ne mogu svesti samo na ono što je srušeno. Važno je razumjeti i šta je zemljotres pokrenuo, koje je procese ubrzao i kako je uticao na Banjaluku kakvu danas poznajemo.
Srušeni dijelovi zgrada, oštećene fasade i nestanak pojedinih arhitektonskih obilježja ostali su trajno svjedočanstvo razaranja. Ipak, istorija Banjaluke nije završena tim događajem.
Grad je nastavio da se razvija i obnavlja, a posljedice zemljotresa postale su dio njegovog urbanog identiteta. Upravo je to jedna od važnih poruka Vukliševog rada. Zemljotres iz 1969. godine ostaje mnogo više od datuma u kalendaru. On je podsjetnik na ranjivost grada, ali i na činjenicu da se njegova istorija neprestano oblikuje kroz odnos između prirode, ljudi i prostora u kojem žive.
Više od 36.000 oštećenih stanova u Banjaluci
Kako on dodaje za "Nezavisne novine", iskazano u stambenim brojkama, pošto je Banjaluka tada imala oko 75.000 stanovnika, oko 36.276 stanova bilo je oštećeno.
"Od toga 20.974 stambenih jedinica se nalazilo u objektima koji su bili teško oštećeni, od čega se 4.010 nalazilo u zgradama koje su bile potpuno uništene i bile predviđene za rušenje", pojasnio je on.
Prema njegovim riječima, Banjaluka se nalazila u ozbiljnim problemima.
"U Banjaluci je bilo stradalih u oba veća zemljotresa, a žrtava bi bilo i više da nije donesena odluka da 27. oktobar bude neradni dan za škole", naglasio je Vukliš.
Dodaje da je to spasilo mnoge živote đaka.
"Pomoć je tada stizala sa svih strana Evrope, a pogotovo iz cijele Jugoslavije", istakao je on.
Srušene škole i nestanak simbola starog grada
Dr Danilo Kovač, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu i docent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, ispričao je za "Nezavisne novine" da su tada najviše stradale škole te da je procentualno najveći broj školskih zgrada porušen ili nepopravljivo oštećen.
"Među njima je bila čuvena banjalučka realka, a miniranje ove najreprezentativnije zgrade iz austrougarskog perioda zakazano je za 31. januar 1970. godine", istakao je Kovač.
Nestajanje stare realke, kako on navodi, okupilo je hiljade građana, koji su, uprkos nepovoljnim vremenskim prilikama, došli da odaju posljednju počast svojoj školi.
"Među zgradama određenim za rušenje bile su i zgrade hotela 'Bosna', Okružnog suda, Studentskog doma, 'Titanik', odnosno stambena zgrada u strogom centru grada, te mnoge druge građevine", naglasio je on.
Obnova Banjaluke i razvoj novih naselja
Pomoć koja je stizala iz brojnih krajeva tadašnje države i iz inostranstva, kako Kovač ističe, omogućila je relativno brz oporavak, ali i snažan napredak grada.
"Tako su nikla nova naselja Nova varoš, Borik, Starčevica i Paprikovac, takođe su otvorene brojne firme, autobuska stanica, Klinički centar, a od 1975. godine Banjaluka postaje jedan od univerzitetskih centara bivše države", zaključio je on te dodao da je grad od 70.000 ljudi ubrzo nakon zemljotresa udvostručio svoju populaciju, budući da je već 1981. godine imao gotovo 124.000 stanovnika.
Možda vas zanima:
Evo kako su Banjaluka i Skoplje izgledali nakon razornih zemljotresa (FOTO, VIDEO)
