BANJALUKA - Iako je grad nekada vrvio od obućara, njihov broj je, kako sami ističu, odavno pao ispod 20, jer ih, kako kažu, ubiše nekvalitetna i jeftina kineska roba, kriza i nameti, pa ni mladi ne pomišljaju da se bave ovim zanatom.
To potvrđuje i obućar Duško Udovčić, koji kaže da svake godine popravlja sve lošiju obuću.
- Ove čizme nisu ni od onog nekadašnjeg skaja koji je mogao izdržati. Krut je i neelastičan, iako pamtim da su Kinezi radili i sa boljim materijalom... Posao je na udaru i zato što se svake godine povećavaju nameti, režije i cijene repromaterijala, a mi držimo stare cijene jer su i mušterije u krizi. Zapravo, skakućemo oko nulte zarade. Rijetko smo u plusu, češće u minusu, a posao je u odnosu na lane opet opao. Istina, sada je nešto bolje jer se građani pripremaju za zimu, ali i to će proći do kraja novembra - navodi Udovčić.
On ističe da je do prije nekoliko godina u gradu bilo oko 20 obućara, a sada ih je ispod 15. Kaže da je u starom zanatskom centru sve manje zanatlija i obućara, pa se ljudi šale da će taj centar izgubiti ime.
- Eto, uveli su nam fiskalnu kasu, međutim kamo sreće da imam toliki promet i zaradu da upadnem u PDV. Kada bi država malo pomogla, sigurno bi išlo bolje. Ima mladih koji bi radili, ali šta će kada i sami vide da ne zarađujem dovoljno da plaćam radnika, pa odustaju - kaže ovaj zanatlija.
Slobodan Davidović, koji je u obućarstvu tri decenije, pamti da su zanatlije prije rata imale posla jer je narod živio i radio.
- Sada kada su kriminalci uništili firme posla nema, a Kinezima i drugima je dozvoljeno da prodaju cipele za pet-šest KM. Država nas ne štiti i dozvoljava ulaz svakakvoj robi i svakome, a gdje je izlaz. I niko ne mari što su ljudi više bosi nego obuveni u jeftinim cipelama, što im propada zdravlje. Važno je da se obućari do Nove godine preregistruju iz samostalnih zanatskih radnji u „male privrednike" i plate oko 150 KM zbog dva slova - ističe Davidović.
Kojić: Uvijek ima nezadovoljnih!
Slavko Kojić iz Zanatsko-preduzetničke komore regije Banjaluka kaže da čine sve za bolji status zanatlija, ali naglašava da uvijek ima nezadovoljnih.
- Lokalna zajednica je po Zakonu o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti, u kom istina ima dosta diskriminatorskog, zbog terminologije odlučila da se SZR preregistruju u MP, dok o ukidanju fiskalnih kasa mogu odlučiti samo viši nivoi vlasti. Kako god, država nam pomaže tako što uzima porez, takse i druge dažbine. To je još kuća u kojoj se ne vodi računa o maloj djeci. S druge strane, zanatlije bi trebalo više da dolaze i informišu se jer samo udruženi mogu naprijed. Trebalo bi i da polažu majstorski ispit. Ne može se samo tražiti od države. Mora se nešto i dati - kaže Kojić.
On kaže da bi prva pomoć obućarima bila ukidanje fiskalnih kasa, jer je većina u minusu, promet je mali, a biznis skoro neprofitabilan.
- Pitam se kako advokati nemaju fiskalne kase... A muka je i sa režijama. U lokalu od šest kvadrata plaćao sam grijanje 120 do 130 KM mjesečno. Smanjio sam broj rebara na radijatoru sa 10 na šest, a račun mi je opet oko 100 KM. Komunalna taksa mi je godišnje 480 KM. Cijene usluga su iste deceniju, a sve je otišlo u nebo. Dođe mi da zatvorim i gotovo... Valjda bi zanatska komora trebalo da uradi više, a ne samo da se plaća članarina. Ipak smo mi stari zanati, koji nažalost postaju muzejska atrakcija jer su mašine stare i preko 50 godina. Nikad nije bilo teže nego posljednje dvije godine i ne vidi se izlaz - naglašava Davidović.
Narod bez para
Radovan Bijelić, vlasnik radnje u Novoj Varoši, navodi da mu je posao unazad pet godina opao više nego dvostruko.
- Dosta je kineske obuće koju se ne isplati popravljati, a primjetno je da narod nema novca. Pojedini nemaju dvije marke za uslugu, pa cipele stoje dvije godine. Ili ih bacamo ili dajemo siromašnima. Prosto, davimo se, kilavimo i na nulu naterujemo - kaže Bijelić.
Jedan od obućara, koji nije želio da mu pominjemo ime, tvrdi da dobro zarađuje pa ove godine nije išao na kolektivni godišnji odmor.