Iako je disleksija poremećaj u čitanju i pisanju, disleksičar Andrej Jovandić je naziva darom.
"Disleksija nije bolest, nije prouzrokovana neurološkim oštećenjem, to je stanje koje zahtijeva jedinstven stil učenja", kaže Jovandić.
Osnovnu školu je završio u Banjaluci, nakon čega je upisao Elektrotehničku školu u Prijedoru.
"U toku mog školovanja niko nije prepoznao da sam disleksičar. Putem medija sam se informisao o pojmu disleksija, a problem je prva uočila moja majka", kazao je Jovandić.
On je dodao da se kod njega disleksija izrazila kao nemogućnost da lijepo i brzo piše, a čitanje mu je isprekidano i usporeno sa dosta grešaka.
"Sve ovo dalo je o meni sliku učenika sa smanjenom inteligencijom i manjim kognitivnim sposobnostima", kazao je Jovandić.
Sa druge strane, prema njegovim riječima, disleksičari puno brže razmišljaju od običnih ljudi, što se i pokazalo na njegovom primjeru.
On je nakon završene srednje škole upisao Filozofski fakultet u Banjaluci, Odsjek za sociologiju i filozofiju, gdje su došle do izražaja prednosti disleksije.
"Kada sam upisao fakultet na prvom ispitnom roku položio sam šest ispita za 20 dana", priča Jovandić.
S obzirom na to da je zbog disleksije vodio bitke kroz život, morao je sazreti puno brže nego njegovi drugari, jer se susretao s teškoćama u toku školovanja.
"Sve kroz šta sam prošao dalo mi je snage da pomažem osobama koje imaju probleme kao što su moji", naglasio je Jovandić.
Želja mu je da se disleksija gleda kao drugi stil razmišljanja i da se nastavnici i profesori malo više posvete tim učenicima, jer su mnogi veliki ljudi i to političari, likovni umjetnici, pisci, glumci i muzičari imali disleksiju.