Put koji vodi od Zelenog Vira do sela Bijeli Potok neasfaltiran je u dužini od tri kilometra, veoma je strm i ispresijecan rupama, pa je samim tim otežano normalno kretanje.
U Bijelom Potoku živi šest porodica, a nedaleko od sela nalazi se i spomen-obilježje žrtvama ustaškog terora 1942. godine.
Mještani su nezadovoljni prvenstveno zbog neuslovnog puta, ali se nadaju da će se gradske vlasti konačno pobrinuti za rješavanje ovog problema. Preciziraju da se put jednom godišnje nasipa šljunkom, i to uoči Vaskrsa, kada se služi pomen žrtvama.
Miomir Milinković, mještanin, živi sa suprugom i dvoje djece. On i njegovi ukućani svakodnevno pješače do posla i škole.
Smatra da je sramota za grad da selo koje je udaljeno svega desetak kilometara od centra nema asfaltiran put.
"Veoma je nezgodno za djecu da svaki dan po blatnjavom makadamu pješače do škole, naročito u jesenjim i zimskim danima", kaže Milinković.
Njegova djeca Nikolina i Slobodan kažu da im je dodatni problem to što se u kasnim časovima vraćaju kući, a nema nikakvog prevoznog sredstva koje saobraća na ovoj dionici.
"U blizini nema nikakvog naselja, a nije rijedak slučaj da vidimo i poneku divlju životinju", otkriva Nikolina.
Milan Ćurlić, predsjednik Omladinske organizacije "Vrbanja", smatra da je potrebno urediti ovaj put upravo zbog spomenika palim žrtvama jer "ne vrijedi samo privremeno nasipati put".
"Čim se pogorša vrijeme i dođe do jakih kiša, sva voda od Bijelog Potoka do Zelenog Vira ispere nasuti dio i stvara duboke brazde. Spomenik zaslužuje bolji put", kazao je Ćurlić.
Branko Milinković, predsjednik Udruženja žrtava porodica i potomaka sela Bijeli Potok, već godinama se bori da ova kratka relacija puta bude urađena. Naglašava da se obraćao gradskoj upravi pismenim putem i da su mu obećali kako će put biti asfaltiran.
"Prijedlog je poslat Direkciji za puteve. Predračunska vrijednost je 300.000 KM", rekao je Milinković.
Prema njegovim riječima, od vlasti su tražili da ova dionica uđe u domen kategorisanih puteva. Takođe su odlučili da Skupštini grada pošalju prijedlog da ulica dobije naziv Put bjelopotočkih žrtava.
Nataša Kostić, pomoćnik ministra za drumski saobraćaj, navodi da je asfaltiranje dijela puta od 200 metara finansirao grad i da će preostali dio u što skorije vrijeme biti urađen.
Kostićeva navodi da je važno urediti puteve koji vode do spomenika i da su već neki i rađeni, ali da se ipak treba usaglasiti sa gradskom upravom o prioritetnim poslovima.
Radmila Kocić, portparol Ministarstva za saobraćaj i veze RS, ističe da je veoma dobro upoznata s ovim slučajem i naglašava da je pohvalno čuti kako se Milinković uporno bori za izgradnju puta.
Ona objašnjava da je zahtjev za asfaltiranje puta stigao i od MZ Vrbanja i od Udruženja žrtava porodica i potomaka sela Bijeli Potok, te da će raditi na tome da on u dogledno vrijeme bude uređen.