Djeci sa posebnim potrebama treba mnogo više ljubavi, pažnje, maženja, razumijevanja njihovih potreba nego njihovim vršnjacima, a pozitivnu energiju i podršku dobijaju u vrtiću "Marija Mažar".
To je vrtić za djecu sa posebnim potrebama i jedini je takve vrste u Banjaluci.
"Kada roditelj dobije dijete koje je drugačije od ostalih, to je ogroman udarac, tada se osjećate strašno usamljeno. Dosta sam dezorijentisano hodala godinama. Teško je kada dijete nešto boli, a ne može vam to reći", kaže nam Snježana Medaković, majka djeteta s invaliditetom i vaspitač u grupi djece sa posebnim potrebama u vrtiću "Marija Mažar".
Prema njenim riječima, prije sedam godina je grupa roditelja djece sa posebnim potrebama shvatila da je i djeci i roditeljima potreban prostor gdje bi mogli adekvatno nastaviti svoje živote. Bili su, priča Medakovićeva, uporni i uz razumijevanje lokalne vlasti dobili ono što su tražili, a to je vrtić.
Ekipu vrtića, koji se nalazi u sklopu Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, čine defektolog, psiholog, dva ljekara, dva fizioterapeuta, pedijatar, vaspitač, dva medicinska radnika, a djeca imaju kompletnu uslugu.
Često se, priča Medakovićeva, u sobi nađe gitara i pjesma, a radno osoblje nastoji svu pozitivnu energiju prenijeti na mališane.
"Potrebe za uslugama vrtića za djecu sa posebnim potrebama ima, međutim tu najveći problem predstavlja prevoz. Mnogi roditelji bi dovodili djecu, ali su oni uglavnom iz socijalno nižih slojeva i nemaju automobile, tako da bi nam mnogo značio kombi koji bi se koristio u ove svrhe", istakla je ona.
Medakovićeva je kazala da je vrtić otvoren za svu djecu sa posebnim potrebama od dvije do 15 godina, a ono što je bitno je da je boravak u vrtiću besplatan.
Igor Bijelić, fizioterapeut, kazao nam je da kategorija djece s kojima rade ima kombinovana oštećenja, odnosno da se radi o djeci oštećenoj u psihofizičkom razvoju.
"Većina djece ne hoda, pa nisu sposobna da obavljaju neke motorne radnje koje su normalne za razvoj djeteta. Takođe, imamo i djecu koja su mentalno nedovoljno razvijena. Svi oni se nalaze na nivou beba različitih uzrasta i sa njima je divno raditi i potrebno je ogromno srce", rekao je on, dodajući da boravak u vrtiću podrazumijeva doručak, fizikalni tretman, kineziterapijski program.
Kada smo bili u posjeti vrtiću "Marija Mažar", zatekli smo Vericu Vuković, majku dvogodišnjeg dječaka Vladimira. Ona nam je kazala da je svog sina dovela u vrtić da se socijalizuje, edukuje i druži sa drugom djecom sličnom njemu.
"Ovdje su tete stalno s njim, vole ga, čuvaju, paze. Imaju drugačiji pristup, profesionalniji, što ja ne bih mogla ni znala da je kući. Već sam primijetila promjene nabolje u njegovom ponašanju, tako da bih ovim putem preporučila i drugim roditeljima da dođu i dovedu svoju djecu", kazala je ona.
