BANJALUKA - Banjalučanka Vesna Đurđević naučila je od monahinja manastira Gomionica šarati jaja voskom, te poštuje tradiciju svog naroda i prenosi je na svoju trogodišnju kćerku.
"Svi mi pratimo svijet i nešto moderno, želimo biti u skladu sa vremenom, ali treba zadržati u sebi pravoslavlje, jer postoje lijepi običaji u našem narodu, koji su njegovani od davnina, i bilo bi žalosno da se to ne prenosi na buduće generacije", ispričala je Đurđevićeva.
Ona smatra da nema ništa ljepše nego biti ponosan na svoj narod i svoju tradiciju.
"Ja uvijek kažem da treba poštovati sve vjere i nacije, ali treba voljeti i njegovati svoju tradiciju. Takođe, ne smijemo zaboraviti svoje korijene i sve što oni vuku", objasnila je ona, prisjećajući se da ju je majka učila šaranju jaja sa travom i čarapom.
"Moja kćerka Emilija je još mala, a tehnika šaranja jaja voskom je zahtjevna za njen uzrast, ali nju sve ovo zanima. Uvijek prilazi, želi pokušati, tako da smatram da je tačno ono što se u narodu govori da sve polazi od kuće, jer djeca uče od svojih roditelja. Ćerka će kroz nas naučiti i voljeti tradiciju, a ja se nadam da i ona prenijeti isto svojoj djeci“, ispričala je Vesna "Nezavisnim novinama".
Što se tiče same tehnike šaranja jaja voskom, kako kaže, tome su je podučile monahinje manastira Gomionica u koji ide već nekoliko godina i za koji ju se vezala teška zivotna priča.
"Kada smo putovali u Gomionicu 2015. godine, imali smo težu saobraćajnu nezgodu, gdje sam jedva ostala živa. Nakon toga sam još više osjećala privrženost manastiru jer znam da smo tada putovali ka njemu, a da nas je Bogorodica sačuvala. Od tada redovno noćim u ovom manastiru i pomažem monahinjama. Tamo sam srećna", ispričala je ona.
Dodaje da poznaje monahinje i da se u Gomionici osjeća kao kod svoje kuće, čak i bolje.
"Prvi put sam sa monahinjama šarala jaja 2018. godine i to mi se posebno svidjelo. Njihova jaja su izvanredno i precizno ukrašena", pripovijeda Vesna.
Njeno prvo šaranje jaja ovom tehnikom, prisjeća se, nije bilo baš precizno, linije nisu bile jasne, ali svake iduće godine jaja izgledaju sve ljepše, jer, kao i u svemu, praksa dosta znači.
„Nije potrebno mnogo stvari da bi jaja šarali na ovakav način. Potreban je jedan rešo, da bi olakšali sam proces i da možete sjediti dok šarate jaja, a ne da stojite pored peći. Nije skupo ni da se kupi jer to vam traje godinama. Potreban je pravi pčelinji vosak, jaja i šaraljka“, naglasila je ona, te je pojasnila kako se pravi šaraljka.
„Možete je napraviti od jedne tanke grančice i iglice, ja obično kažem pomoću iglice za kićenje svatova, da bi objasnila na koju iglicu mislim. Iglicu samo ubodete u grančicu i šaraljka je spremna“, rekla je Đurđevićeva.
Jaja se, kako kaže, šaraju tako što se ta šaraljka ubada u vosak i onda se prave potezi po jajetu, a svakim ubadanjem u vosak možete napraviti samo jedan potez u vidu tačkice i linije.
„Nakon toga jaja možete farbati u lukovini ili boji, a ja lično stavljam oboje kako bi dobila intenzivniju boju“, objasnila je on, te dodala da je potrebno prvo pripremiti boju, odnosno dobro skuhati lukovinu, a potom ostaviti vodu da se ohladi, potom je potrebno jaja spustiti u tu vodu i staviti na zagrijavanje.
„Treba je napomenuti da morate šarati nekuvana jaja koja ne trebaju biti hladna, već sobne temperature“, istakla je Vesna, te dodala da sve ovo ide lagano i za deset do dvadeset jaja potrebno je oko tri sata.
Kako kaže, veliko interesovanje je privukla humanitarna Vaskršnja radionica koju je nedavno organizovala.
„Bilo je predivno, a trajala je šest sati i prijatno me je iznenadilo što su na radionicu došla i dva muškarca“, rekla je te dodala da su išarali oko 300 jaja i da su svi bili zadovoljni onim koliko su naučili.
“Od radionice smo prikupili novac i po preporuci našeg sveštenika donirali smo svih 1.270 KM porodici Kostadinović ", kazala je ona.
Pojasnila je da ta porodica broji sedmoro djece, od kojih dva dječaka boluju od mišićne distrofije.
"Ova porodica gradi kuću u Kuljanima i kažu da će novac uložiti u gradnju i ja im u tome želim sreću", zaključila je ona.
