Većina zgrada nakon privatizacije stanova nema osiguranje koje bi pokrilo troškove u slučaju krađe, požara, poplava ili drugih elementarnih nepogoda.
Čedo Savić, direktor Zavoda za izgradnju Banjaluka, smatra da je potrebno što prije izmijeniti Zakon o održavanju stambenih zgrada koji je, kako tvrdi, nepotpun i neusaglašen.
`Prije privatizacije svi stanovi su morali biti osigurani, međutim, sada novim Zakonom o održavanju stambenih zgrada, osiguranje nije obavezno`, kaže Savić.
On dodaje da zajednice etažnih vlasnika koji su nosioci svih aktivnosti nemaju dovoljno novca ni za osnovno održavanje tako da malo ko razmišlja o osiguranju, iako je ono veoma korisno.
Takođe, iz nekoliko osiguravajućih kuća su potvrdili da je za osiguranje stanova prijavljeno samo nekoliko zajednica etažnih vlasnika, dok se češće dešava da stanari zgrada sami osiguravaju svoje stambene objekte.
Ljiljana Kostić, rukovodilac Službe osiguranja u `Kosig Dunav osiguranju`, ističe da se zajednice etažnih vlasnika obično odlučuju na najosnovnije osiguranje, kao što je samo osiguranje od požara.
`Cijena osiguranja zavisi od toga gdje se zgrada nalazi, u kakvom je stanju i drugih okolnosti. Osiguranje protiv požara je jedno od najjeftinijih. Ako zajednica etažnih vlasnika sklopi ugovor o osiguranju zgrade od požara, onda vlasnici stanova pojedinačno mogu povoljnije da se osiguraju od drugih rizika`, objašnjava Kostićeva.
U `Drina osiguranju` su kazali da im se do sada nisu javljale zajednice etažnih vlasnika, već uglavnom vlasnici privatnih stanova, a cijena osiguranja zavisi od toga šta se osigurava.
Milica Vasić, stanar zgrade na Bulevaru cara Dušana, kaže da je njena zgrada uključena u zajednicu etažnih vlasnika, te da svaki mjesec daje 20 feninga po kvadratnom metru stana za održavanje zgrade.
Međutim, ističe da za osiguranje niko još nije odlučio da plaća.
`Lično smatram da bi svaka zgrada trebalo da bude osigurana, jer osiguranje ne košta mnogo, a u slučaju neke nesreće troškovi bi bili pokriveni`, dodaje Vasićeva.