Iako je broj gojaznih u porastu, ljudi koji se ne uklapaju u standardne konfekcijske brojeve u gradu na Vrbasu teško mogu da se obuku po ukusu, pogotovo za svečanije prilike, gdje trenerka i klasična majica kratkih rukava ne dolaze u obzir.
Taj problem ima i tridesetogodišnja Banjalučanka Dijana M., koja zbog zdravstvenih problema muku muči s pretilošću.
"Otkako sam se naglo udebljala, stvarno nemam u čemu da odem do grada, a o nekim svečanijim prilikama, kao što su svadbe, da i ne govorim. Ima tu nekih butika u 'Zenitu' i na Obilićevu, ali sve su to trenerke, modeli za starije ljude, čisto eto da može nešto da se obuče", navodi ona.
Da potreba za ovakvom garderobom postoji uvidio je Radovan Đurić, vlasnik butika "5XL".
"Imamo dosta mušterija. Robu nabavljam iz Turske, Italije i Njemačke, gdje postoje specijalizovane firme koje se bave proizvodnjom odjeće za krupne i visoke osobe", kaže Đurić.
Ističe da su u njegovu radnju navraćali i ljudi težine do 180 kilograma, a u slučaju da u njegovoj radnji ne pronađu odgovarajući odjevni predmet, mogu naručiti da im se sašije željeni model.
I banjalučki krojači tvrde da imaju mnogo gojaznih mušterija.
Anđelka Šušnjara, vlasnica salona "Anđa", kaže da ima mnogo narudžbi od ljudi koji zbog pretilosti u buticima ne mogu da pronađu odgovarajuću garderobu.
"Imala sam priliku da šijem odijelo muškarcu od 150 kilograma, za šta je potrebno dosta umijeća i truda. Žene pretežno traže da im sašijem kostime, pogotovo ovako u proljeće, kad krene sezona matura i proslava. Za jedno svečano krojeno žensko odijelo potrebno je izdvojiti 70 do 80 KM, a za muške pantalone 35 do 40 KM", dodaje ona.
Second hand shop
Oni koji nemaju dovoljno novca da šiju odijelo odgovarajuće veličine ili da kupuju gotovo, oblače se u buticima polovne robe.
Aleksandra, radnica second hand shopa "Monsun", kaže da u ponudi imaju i nešto veće konfekcijske brojeve od standardnih, zbog čega među mušterijama često ima ljudi koji imaju probleme s pretjeranom težinom.