Jedina nada Bošnjaka za jači angažman međunarodne zajednice u BiH je da na srpskoj strani ima političara koji bi bio kombinacija Karadžića, Miloševića i Šešelja koji prijeti oružjem, rekao je Obrad Kesić, politički analitičar iz Vašingtona.
"Sada Bošnjaci imaju problem da ubijede Zapad u svoje argumente kada imaju političara na srpskoj strani koji ne želi da odstupi, a kao argumente koristi jezik koji Zapad razumije. A tu je vrlo teško parirati", kaže Kesić.
On ističe da Bošnjaci još imaju bolji uticaj u Americi od RS, ali da se to zbog Harisa Silajdžića topi, jer više ne može kontrolisati politiku na Zapadu manipulišući osjećajem krivice Zapada za rat u BiH.
"Ljudi koji danas vode politiku nisu ti isti ljudi i nemaju osjećaj griže savjesti. Tako da mislim da njegova nastojanja danas imaju kontraefekat", kaže Kesić.
NN: Kako vidite posjetu Hilari Klinton, državnog sekretara SAD, BiH?
KESIĆ: Kako ja procjenjujem, tu su tri poruke i tri ciljne grupe. Prva je EU. Svojom posjetom ona daje EU do znanja da je Amerika ipak uključena u procese na ovim prostorima i ne planira da iz toga izađe iako ima dosta problema u cijelom svijetu kojima je zaokupljena. Druga ciljna grupa su ljudi na prostoru Balkana. Gospođa Klinton želi da pošalje tu poruku ljudima koji žive na Balkanu da je Amerika tu, pogotovo jer su uvjereni da i dalje imaju pozitivan rejting među ljudima na ovim prostorima.
A treća poruka je američkoj javnosti, jer Amerikanci Balkan i dalje vide kao uspjeh svoje politike. Dobro je kada biračima mogu to pokazati. Nemojte zaboraviti da je američka administracija pod velikim pritiskom kod kuće, jer se smatra da nema nekih velikih spoljnopolitičkih uspjeha i da je u defanzivi, od Avganistana pa nadalje. Balkan predstavlja način da se iznese nešto pozitivno i da se ta pozicija malo promijeni.
NN: Očekujete li pritisak SAD na RS zbog politike koju vodi?
KESIĆ: Nisam siguran da američka administracija želi da uđe u neki ozbiljan politički sukob sa gospodinom Dodikom i RS. Sjetite se atmosfere uoči posjete potpredsjednika Džozefa Bajdena kada su neki ozbiljno vjerovali da će on lupiti šakom od sto i reći šta treba da se radi i da će smijeniti ljude. Mislim da je poruka koju je on poslao bila jako pozitivna jer je rekao: "Nemojte od Amerike da očekujete da riješi vaše probleme."
NN: Ipak, postoji uvjerenje da su tada Amerikanci pomagali Bošnjacima.
KESIĆ: Jeste, ali nije bilo puno energije u tome. Morate se sjetiti atmosfere u Americi kada su vrlo moćne organizacije lobirale za interese Bošnjaka i za centralizovanu BiH. Stvorena je atmosfera da će doći do novog rata u BiH i ljudi koji prave politiku u Americi su se iskreno uplašili toga i da će oni da snose odgovornost. Oni su morali da izađu sa nečim da bi išli u susret tome, i došao je Butmir. Ubrzo se ispostavilo da je to bilo bezosnovno i da su u tu priču ušli malo nepromišljeno. Na kraju je to sve ispala farsa. Bošnjaci se i dalje nadaju da će se promijeniti spoljna politika i da će doći do jačeg angažovanja Amerike, ali nema osnova za to.
NN: Mislite li da Bošnjaci i dalje mogu igrati na kartu destabilizacije BiH od strane Dodika?
KESIĆ: Ne. To više ne prolazi, jer su se ključni ljudi u NATO-u i u američkoj administraciji uvjerili da ta priča ne odgovara stvarnosti. A da bi Bošnjaci mogli to da ostvare, potreban im je političar sa srpske strane koji bi bio kombinacija Miloševića, Šešelja i Karadžića koji prijeti oružjem. Međutim, oni imaju problem, jer nemaju takvu osobu na srpskoj strani.
Oni imaju Dodika, koji kada prijeti, on ne prijeti nasiljem. On prijeti koristeći oružja Zapada - zakon, Ustav, Dejton, demokratiju i volju naroda. Sada Bošnjaci imaju problem da ubijede Zapad u svoje argumente kada imaju političara na srpskoj strani koji ne želi da odstupi, a kao argumente koristi jezik koji Zapad razumije. A tu je vrlo teško parirati. Osim toga, problem je što se sada u BiH radi na rješavanju tehničkih detalja. Kada se radilo na povratku izbjeglica, Srebrenici, hapšenju ratnih zločinaca i slično, to su bile emotivne teme i bilo je moguće na osnovu toga ostvariti određen uticaj na američku politiku. Sada se radi o Ustavu, osnivanju nekakvih agencija, nadležnostima, da li će cijena struje za Brčko biti ovakva ili onakva i tako dalje. To su suhoparne teme koje ne izazivaju emocije, pa je teško na osnovu toga preokrenuti nečiju politiku. Teško je time izazvati emocije na Zapadu koje bi dovele do vraćanja u politiku devedesetih.
NN: Mislite li da sada i Srbi i Bošnjaci imaju jednak uticaj na SAD?
KESIĆ: I dalje Bošnjaci imaju prednost, ali se to polako troši, najviše zbog Harisa Silajdžića. Kada je on istupao u američkoj javnosti, u Kongresu tokom i poslije rata, onda je to imalo efekta jer je izazivao grižu savjesti Zapada. Uspio ih je ubijediti da oni snose odgovornost za stradanje Bošnjaka. Srebrenica je vrh te priče u kojoj je uspio izgraditi priču da je Zapad kriv za to što se desilo. Ali ljudi koji danas vode politiku nisu ti isti ljudi i nemaju taj osjećaj griže savjesti. Tako da mislim da njegova nastojanja danas imaju kontraefekat. Ali Silajdžić i dalje to pokušava da nametne kao temu. Pozicija RS je sada mnogo jača nego nakon potpisivanja Dejtona. Ako se sjećate, prije četiri godine RS je bila na ivici da mora da preda policiju, da bi trebalo da prihvati novo ustavno uređenje koje bi dovelo da RS bude entitet samo na papiru i da je jedini model efikasne države centralizam. Tada su stranci direktno prijetili da može da nestane RS. Sada više nikoga ne čujemo da to govori. Šta god mi mislili, sada se na Zapadu uvažavaju stavovi RS.
NN: Mislite li da SAD žele kroz podršku opoziciji oslabiti Dodika?
KESIĆ: Ranije su Amerikanci mislili da su srpski političari toliko podijeljeni i u svađi da mogu i dalje da manipulišu. Dolaskom Dodika prvi put se desilo da je neko imao veliku podršku birača, a drugo, koliko god opozicija željela da neko politički skloni Dodika, ipak su imali jedinstvene pozicije o položaju RS i mjestu RS u BiH, a to otvara mnogo jaču poziciju RS generalno. Amerikanci bi rado vidjeli promijenjen odnos snaga u RS i da na vlast dođu oni za koje smatraju da će lakše sarađivati. Situacija je drugačija jer i opozicija ima osjećaj veće slobode i govori ono što joj nije palo napamet prije četiri godine. Niko tada nije smio govoriti o referendumima, otcjepljenju, plašeći se reakcije međunarodne zajednice. Taj strah u ove četiri godine je nestao. SAD jako uvažavaju Dodika jer ima jasan mandat, dosljedan je u svojim stavovima. Okolnosti su se promijenile. Ni visokog predstavnika gotovo više niko ne shvata ozbiljno, što se pokazalo Dodikovim odbijanjem prihvatanja njegovih odluka, a pritom on nema načina da ga natjera da ih prihvati.
NN: Kako vidite ulogu Rusije u regionu i kakav je američki stav o tome?
KESIĆ: Amerikanci prihvataju da Rusija ima interes ovdje, ali bi voljeli da Rusija nema uticaja. Americi bi odgovaralo da Rusija ima usaglašen stav sa SAD i EU. Jedno vrijeme tako je i bilo. U zadnje vrijeme to se promijenilo u najvećoj mjeri zbog promjene politike RS, kada je došlo do odlučnosti u RS i kada je postalo jasno šta RS hoće. Rusija je prepoznala da se pozicija RS gradi isključivo na bazi interesa, i da se ti interesi ne mijenjaju svako malo, kako je to ranije bilo. Sada je ruska pozicija u BiH mnogo aktivnija. Rusi su sada osjetili da priča u RS nije prazna i da RS ima sigurnost u svojim interesima i ima stav koji neće tako lako mijenjati. To novo partnerstvo između RS i Rusije ne samo da otvara neke nove odnose, nego popravlja generalno poziciju Srba.
NN: Treba li BiH ući u NATO?
KESIĆ: Ja sam već 15 godina veliki kritičar NATO-a u Americi. Ali u kontekstu BiH, tu sam malo nekonsistentan, jer mislim da bi ulazak u NATO za BiH mogao da bude pozitivan. Jer ako BiH ostane čvrsto privržena slovu Dejtona, NATO bi mogao biti neka vrsta sigurnosti i garancije za Bošnjake za opstanak zajedničke države sa Srbima i Hrvatima. Iskreno, ne vidim nikakvu drugu ulogu za NATO u BiH.
Srbija oslabljena po pitanju Kosova
NN: Da li je pitanje Kosova riješeno i kako se pitanje Kosova odražava na BiH?
KESIĆ: Postoji namjera da to brzo bude riješeno, a to je rješenje da Srbija prihvati realnost da je Kosovo nezavisno. To bi Srbiju stavilo u pasivnu poziciju. U najboljem slučaju Srbija bi dobila neke garancije za srpsku zajednicu na Kosovu. Ali plašim se da smo daleko od toga, jer je stav Beograda jako loš, jer je doveo Srbiju u potpunu defanzivu. Srbija u ove pregovore sa Kosovom ulazi kao podređeni partner i gubitnik. Drugi definišu teme razgovora, a Srbija ne može ni malo da sa ovakvom politikom utiče na te teme. Ona jednostavno mora da prihvati ono što se od nje očekuje. Mislim da bi politika RS mogla biti dobra lekcija za političke elite Srbije, jer nudi alternativu koja garantuje mnogo zdravije odnose sa međunarodnom zajednicom.