BANJALUKA - Iako zatvaranje OHR-a nije u planu u dogledno vrijeme, postoji približan konsenzus u stavovima u BiH da je njegova uloga u posljednjih nekoliko godina postala skoro beznačajna.
Tako je, na primjer, Valentin Incko, visoki predstavnik u BiH, tokom 2012. godine donio samo jednu odluku, i to odluku o ukidanju zabrane političkog djelovanja za Barišu Leticu, koji je 1999. bio vršilac dužnosti ministra u Vladi Kantona 10, dok je u 2011. godini donio samo četiri odluke, a sve četiri su bile o ukidanju ranijih odluka o uklanjanju s funkcija ili oduzimanju dokumenata pojedincima.
Eldar Subašić, portparol OHR-a, rekao nam je da je visoki predstavnik u posljednjih nekoliko godina svjesno primjenjivao manje intervencionistički pristup.
"Visoki predstavnik je primijenio pristup koji je fokusiran na promicanje domaćih inicijativa i domaće odgovornosti, kako bi se BiH sigurnim korakom uputila ka članstvu u euroatlantskim strukturama. To nije samo pristup visokog predstavnika, nego i šire međunarodne zajednice", istakao je on.
Kako je naveo, potrebno je da lokalni lideri pokažu političku volju i dokažu svojim građanima i međunarodnim partnerima u BiH da mogu obavljati posao za koji su izabrani, i to u skladu s obavezama prema Dejtonskom sporazumu.
"Dosad nisu uspjeli ispuniti očekivanja kako građana ove zemlje tako i međunarodne zajednice", rekao je Subašić.
Analitičari i u FBiH i u RS slažu se, međutim, da je OHR u posljednjih nekoliko godina smanjio svoju ulogu jer je međunarodna zajednica na taj način priznala da OHR nije ispunio ono što se od njega očekivalo. Zanimljvo je, međutim, da u RS misle da je greška u primjeni bonskih ovlaštenja, dok u FBiH smatraju upravo suprotno - da je greška što ih nije primjenjivao dovoljno.
Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banjaluke, ističe da je mandat OHR-a narušen onog trenutka kad su 1997. počeli primjenjivati bonska ovlaštenja.
"Time je politčkim mjerama data pravna snaga u izvršnom pa i zakonodavnom dijelu. To je najveća greška jer je neko mislio da demokratiju može da nametne pravnim propisima. Ja sam od prvog dana govorio da to ne može, ali me malo ko slušao. Pokazalo se da se demokratija ne poklanja nego se mora razvijati iznutra", rekao je Šolaja.
Razloge za slabljenje moći OHR-a on vidi u uviđanju međunarodne zajednice da "tvrdi pristup" uz nametanje odluka donosi samo štetu.
"Drugo, OHR više nema ni sile, SFOR-a i međunarodne moći iza sebe i time se pokazalo da ne može nametati ništa bez instrumenta sile. OHR je praktično prestao da postoji onog časa kada je predsjedik Milorad Dodik objavio da odluku OHR-a o Geodetskoj upravi neće objaviti u 'Službenom glasniku'. Tog časa je on prestao da postoji jer visoki predstavnik nema načina da tu odluku primijeni", rekao je Šolaja.
On, međutim, svog dijela odgovornosti nije oslobodio ni domaće stranke, jer su, kako je rekao, i SDS i SNSD u više navrata u prošlosti bili popustljivi prema OHR-u, što je, kako smatra Šolaja, pomoglo OHR-u da stekne navike koje je stekao.
Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, naglasio je da je OHR već odavno u BiH izgubio svaki i politički i moralni kredibilitet.
"OHR je simbol međunarodne političke birokracije, nesposobne da riješi bh. Krizu, koju obilježava nastavak rata političkim sredstvima. U pitanju je amoralnost međunarodne politike, ne nepragmatičnost, ne nestručnost nego baš nemoralnost. OHR može još biti samo neka vrsta papirnate drame secesionističkim politikama u BiH. To je sve što očekujem od nesposobnih birokrata u OHR-u", rekao je Kazaz.
Istakao je da OHR nije uspio u mandatu da bude krajnji tumač Dejtonskog sporazuma, koji ga, kako smatra, obavezuje na aktivno djelovanje koje je izostalo.