Anka PapakDodig, načelnica opštine Drvar, tvrdi da je srpski narod na području opštine Drvar potpuno diskriminisan i ističe da uzrok tome leži u ponašanju predstavnika Vlade Livanjskog kantona.
`Na vanrednoj sjednici Opštinskog vijeća, održanoj u utorak, raspravljano je samo o jednoj tački dnevnog reda. Govorilo se o problemima u osnovnom obrazovanju i o rješenju ministra obrazovanja Gordane Cikojević u Vladi Kantona 10, kojim je ona raspustila Školski odbor OŠ 'Dr Ivan Merc'`, kaže Dodigova.
Dodala je da Cikojevićeva sprečava da bude raspisan konkurs za novog direktora, iako je starom Marku Pezeru istekao madat, te naglasila da je njenom odlukom srpskoj djeci ukinut jedan čas vjeronauke, čime se vrši diskriminacija srpskog naroda, odnosno srpske djece.
NN: Glavni uzrok problema su animoziteti između opštinske i kantonalne vlasti, te nezakonite odluke ministra Gordane Cikojević?
PAPAK-DODIG: Da, a kulminirali su u posljednje vrijeme. U junu prošle godine Opštinsko vijeće donijelo je odluku o promjeni naziva OŠ `Ivan Merc` u OŠ `Drvar`. Ta odluka nije sprovedena, jer kantonalna vlada odbija to da učini. Početkom školske godine ministar Gordana Cikojević ukinula je djeci srpske nacionalnosti jedan čas vjeronauke, navodno jer je tako u RS. Međutim, ovdje se ne radi po programu RS, nego po programu FBiH. I tako, sada hrvatska djeca i dalje imaju dva, a srpska jedan čas vjeronauke. Cikojevićeva sprečava i da se raspiše konkurs za novog direktora. Jednostavno, nema političke volje od strane Vlade kantona da sve to bude riješeno. Cikojevićeva trenira strogoću nad opštinom Drvar, odnosno nad srpskom djecom u Drvaru.
NN: Kantonalni premijer Nediljko Rimac i ministar obrazovanja podržavaju direktora kome je istekao mandat, iako za to nemaju uporište u zakonu?
PAPAK-DODIG: Tačno. Podržavaju ga, iako je gospodinu Pezeru mandat istekao još u maju. Na kraju krajeva, ovdje je više od 80 odsto srpske djece, a samo 17 odsto hrvatske. Smatram da bi i po tom osnovu trebalo da direktor osnovne škole bude srpske nacionalnosti.
NN: Da li ste i kako pokušali riješiti te probleme?
PAPAK-DODIG: Jesmo, ali bezuspješno. Dragan Puzigaća, predsjednik SNSD-a, vodeće političke stranke u Drvaru, Stevica Lukač, predsjednik Opštinskog vijeća i ja razgovarali smo s premijerom Rimcem i ministrom Gordanom Cikojević. Nismo postigli dogovor, jer su premijer i Cikojevićeva rekli da treba da se dogovore sa svojim političkim liderima. Više nas nisu pozvali, iako su obećali.
NN: Šta je još zaključeno na vanrednoj sjednici Opštinskog vijeća?
PAPAK-DODIG: Jedan od zaključaka je da se traži sprovođenje upravnog spora u roku od 30 dana i da se to samovoljno ponašanje ministra oštro osudi. Ona je svojim ponašanjem proizvela situaciju poput one koja je u Drvaru bila 2000. i 2001. godine. Tada je stanje ovdje bilo zaista rovito i teško.
NN: Problemi na relaciji opština - Vlada Livanjskog kantona uočljivi su i u drugim segmentima. Da li je tačno da je zajednički posao oko izgradnje dvije velike zgrade zapeo zbog neizvršenih obaveza kantonalne vlade?
PAPAK-DODIG: Tačno je. I tu se radi o nedostatku političke volje. Zgrade su sagrađene, ali nema dovoljno novca za izgradnju kanalizacije, za koju je potrebno oko 800.000 KM. Zato je dogovoreno da jedna zgrada ide na prodaju, a druga bi bila za alternativni i nužni smještaj raseljenih osoba iz reda srpskog naroda. Sve to još stoji.
NN: Obećanjima o boljem životu u Drvaru prevarene su i hiljade Hrvata, koji su tu izbjegli iz centralne Bosne. Da li oni prelaze da žive u susjednu Hrvatsku zbog realno boljih uslova za život ili su i dalje u pitanju samo obećanja vlasti Republike Hrvatske?
PAPAK-DODIG: Činjenica je da je ovdje poslije posljednjeg rata stiglo oko 69.000 Hrvata. Povratkom Srba i vraćanjem njihove imovine, Hrvati odlaze zato što tako žele. Malo ih se vraća u prijašnja mjesta boravka u srednjoj Bosni, a uglavnom idu u Hercegovinu i u Hrvatsku tražeći bolje uslove života.
NN: Koji su još gorući problemi u vašoj opštini?
PAPAK-DODIG: Jedan od osnovnih je veliki broj devastiranih objekata. Drvar je jedan od prvih gradova u BiH po broju povratnika. Proces obnove i rekonstrukcije nije pratio proces povratka. Ljudi su se vratili, a nemaju gdje da stanuju. Drugi veliki problem je, kao i drugdje, problem zapošljavanja.