BIHAĆ - General Atif Dudaković slavodobitno nam je mahao, dok su nas, gole i vezane, vozali kroz centar Bihaća, tvrdi Arif Vuković (44), nekadašnji šef kabineta Fikreta Abdića, zarobljen u međubošnjačkom sukobu na području Cazinske regije.
Šokantni TV snimci, objavljeni na RT RS, otkrili su sudbinu Vukovića i njegovog sapatnika Adisa Šabovića, kojeg su snage Petog korpusa Armije BH zarobile 1994. godine, tokom sukoba sa Abdićevim snagama.Obojica danas žive u Bihaću, a neugodna sjećanja, ni poslije 69 godina, ne mogu da izađu iz sjećanja žrtava.
Vuković, profesor filozofije i šef ratnog Abdićevog kabineta, zarobljen je 9. jula 1994. godine na Izačiću. Bio je, tvrdi, civil koji je fotografisao pregovore između delegacije Petog korpusa i Abdićevih snaga.
`Poslije zarobljavanja sproveden sam u ambulantu u Izačić. Mom zarobljavanju prethodila je pucnjava, bez mogućnosti predaje, u kojoj su ubijeni Rasim Bašić, oficir bezbjednosti AP Zapadna Bosna, i njegov vozač Mujo Behrić. Tom prilikom ubijen je i jedan Srbin iz Ličkog Petrovog Sela, ali njegovog imena, nažalost, se ne sjećam`, priča Vuković.
Vuković tvrdi da su ga zajedno sa Adisom Šabićem pripadnici Petog korpusa stavili u kampanjolu.
`Odmah su nam naredili da skinemo svu odjeću sa sebe. Ubrzo im je pukla guma. Nas su onako `kao od majke rođene` izveli iz vozila i naredili nam pod prijetnjom oružja da sjednemo na ivičnjak. U tom momentu, u crnom golfu prolazio je Dudaković i nije reagovao na tu scenu. Štaviše, slavodobitnički je mahao`, sjeća se Vuković.
Prema njegovim riječima, sve vrijeme vožnje do Bihaća vojnici Petog korpusa su ih tukli, a u gradu su ih čak i `vjenčali` pred okupljenim narodom.
`Kad smo došli u grad, napravili su 'svadbu'. Kada smo provedeni po cijelom gradu, na ulazu u Bakšaišku ulicu u kojoj sam rođen, obojicu, onako gole stavili su na haubu kampanjole, a u ruke bukete cvijeća. Narod je dvojako raagovao. Neki su pljeskali jer nisu znali o kome se radi. Toliko smo bili krvavi i izudarani da nas nisu prepoznali. Kada smo ponovo dovezeni u centar grada, narod se okupio. Neko je pljeskao, a bilo je i onih koji su povraćali`, priča Vuković.
Poslije `svadbe`, kaže, oko vrata su mu stavili kaiš i vodali po gradskim ulicama kao psa. Vuković i Šabić su po gradu maltretirani šest sati, a potom su odvedeni u kasarnu.
`Tamo počinje strava. Umjesto da hodam, naređeno mi je da uz stalne batine, zavezan kišem. Batine sam dobijao sa dvije palice, sve do ulaza u zgradu vojne policije. Doveden sam pred komandanta Mešića, koji je ručao. Iako sam na sve ličio, osim na čovjeka, on nije prestao da jede. Čak me upitao čiji sam`, kaže Vuković.
`Stajao sam gol i pred Atifom Dudakovićem, s kaišem oko vrata. Da preskočim maltretiranja, u kojem je pominjano i strijeljanje. Tek sam poslije provedene noći u zatvoru 'Luke', gdje sam prebačen, dobio nekakvu pidžamu`, prisjeća se Arif Vuković, profesor filozofije i sociologije, nekadašnji šef kabineta Fikreta Abdića.
Iz zatvora je prebačen ponovo u kasarnu, gdje je ostao do novembra 1996. godine. I pored profesorske diplome, šest godina poslije rata radio je kao fizički radnik na građevini. Već tri godine ne radi zbog zdravstvenih problema. Iako nikada nije procesuiran ni pred vojnim ni civilnim sudom, nikog nije tužio i ne namjerava tražiti zadovoljštinu.
I Adis Šabić živi u Bihaću. Ima prodavnicu mješovite robe, ali našim reporterima nije bio dostupan, pa ostajemo uskraćeni za njegov dio priče o torturi kroz koju je prošao zajedno sa Vukovićem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.