BiH

Balagić za "Nezavisne": Kad zatvorim dućan četkara više neće biti

Balagić za "Nezavisne": Kad zatvorim dućan četkara više neće biti
Foto: Nedžad Uglješa | Balagić za "Nezavisne": Kad zatvorim dućan četkara više neće biti

SARAJEVO - Još dok sam išao u osnovnu školu, nakon nastave odlazio sam u očevu radnju da učim zanat. Napravim četku, rahmetli otac pogleda i kaže: "Ne valja, razvali i ponovo pravi". Uradim ponovo, on me pita da li je dobro, kažem mu da nisam siguran - pa opet pravim. Opet me pita da li je dobro, ja mu kažem da mislim da jeste, a on mi objasni: "Kad ti koji si pravio stojiš iza toga i kažeš da je dobro, onda je dobro. Da sam ti ja rekao da je dobro, ti ne bi bio siguran u sebe". Tako sam pekao zanat, kazuje Sarajlija Remzija Balagić.

Četkarski zanat na našim prostorima ima viševjekovnu tradiciju i nekad je brojao veliki broj zanatlija. I danas se četke, kao u neka davna vremena, izrađuju ručno, visokog su kvaliteta i raznih namjena, ali na braniku ovog starog zanata od zaborava u cijeloj BiH stoji samo Remzija, jedini registrovani četkar u zemlji.

"Imam svoj dućan i posao koji nije težak. Nisu neke pare i zarada, ali se može pristojno živjeti, ionako od materijalnih stvari nećemo ništa na onaj svijet ponijeti. Sve zavisi od toga koliko je čovjeku potrebno da bude zadovoljan. Moje je zadovoljstvo da radim u dućanu, izrađujem četke, čuvam uspomenu na rahmetli oca, ali i zanat od izumiranja", pripovijeda majstor koji je u radnju na Baščaršiji počeo dolaziti kao školarac davne 1978, a rad uz oca Agu počeo je 1989. godine.

Objašnjava Remzija za "Nezavisne" da je izučavao metalostrugarski zanat, tražio se u raznim poslovima, radio u brojnim firmama, ali da je na kraju ipak odlučio da nakon očeve smrti preuzme radnju i bude sam svoj gazda jer, kako navodi, svejedno radiš - bolje je onda da radiš za sebe.

"Što se potrebnih materijala za rad tiče, nešto mi je ostalo od rahmetli oca i te sam zalihe dugo koristio. On je to nabavljao iz Italije, bila je i tvornica vune i dlake u Sloveniji i Zagrebu, zanatlije su nekada mijenjale materijale, ko je šta imao, a danas materijal uzimam u Bečeju", priča zanatlija i dodaje da se pri radu koristi prirodna dlaka, konjska i goveđa, te one sintetičke - sintetička dlaka odmah je spremna za pravljenje četaka, a prirodna mora prije korištenja na dodatnu obradu, da bi dobila na čvrstoći.

Od alata Remzija koristi nož za rezanje dlake, češalj, kliješta, makaze, čekić, bušilicu, brusilicu, a 99 odsto posla radi rukom. Objašnjava da je u staroj radnji na čaršiji u ponudi nekad bilo 300 vrsta četaka, a da danas izrađuje 40 do 50 vrsta.

"Ne prave se više četke za aspiratore za tepihe, sada imamo usisivače visokih tehnologija. I četke za cipele danas se rijetko traže jer se može kupiti spužvica s emalinom, veš se više ne četka, sve ide u mašinu. Ali sada se vraćaju neke druge četke u upotrebu: ljudima koji su otvorili konjičke klubove i koji imaju ergele trebaju četke za timarenje i kupanje životinja, ljudi traže četke od prave dlake za kosu ako imaju neka oboljenja, moderni su sada i brade i brkovi pa se traže i četke za njihovo održavanje. Pratim nove tehnologije i tehnike, imam ideje, gledam da idem u korak s današnjim vaktom", objašnjava zanatlija.

A u staroj radnji na Baščaršiji sve podsjeća na davnu prošlost i miriše po uspomenama. Remzija priča da mu je dućan, ali i čaršija, prirastao za srce, da mu se suživot i rad sa majstorima oko njega - krojačima, sajdžijama, kazandžijama - uvukao pod kožu.

"Svaka čaršija ima svoj miris i prepoznatljiva je po nečemu. I banjalučka i travnička i mostarska, ali ova sarajevska je za mene posebna. Tu sam spoznao važne životne lekcije, ali i izučio zanat. Znalo se dešavati i da treba da gledam kako otac radi, da učim, a ja gledam ko prolazi čaršijom, mjerkam djevojke", prisjeća se kroz osmijeh Remzija.

Pripovijeda da je u ta neka davna vremena čaršija bila drugačija, da je bilo više zanata i zanatlija, da je sve bilo pitomije, ljudi su bili prijatniji, srčaniji.

"Danas je priča drugačija, ali ja čaršiju volim, tu je moj život. Ovo nas današnje vrijeme odmiče, nažalost, od ljudskosti. Promijenio se mentalitet ljudi, žuri se, ljudi hoće preko noći da postanu bogati, da se dođe do lakih para i da se uživa. I prije je bilo da neko nekoga hoće da prevari, da podmetne nogu, ali sada je tih slučajeva više", kazuje majstor.

A osim mentaliteta ljudi, priča Remzija, promijenio se i odnos državnih vlasti prema starim zanatima, koji su dio nematerijalne kulturne baštine i bh. tradicije.

"Ne štiti se nešto što je staro vijekovima i nema želje među vlastima da se od toga napravi brend naše zemlje. Zaista je žalosno proći čaršijom i vidjeti zatvorene radnje u kojima su nekada radili vunovlačari, sedlari, oštrači noževa, staklari - njihove mašine i alate niko nije naslijedio, nisu otišli u muzeje na čuvanje, otišlo je sve u staro željezo", navodi on.

Remzija je oca Agu naslijedio u dućanu i čuva zanat, ali njegovo umijeće u pravljenju četaka u porodici nema ko naslijediti jer, kako kazuje, ima kćerke i svaka je otišla svojim putem.

"Davno bih ja ovo zatvorio, ali ljubav prema zanatu i svakoj novoj napravljenoj četki me drži da i dalje radim, da sam tu za mušterije koje su navikle da sam u radnji i da mogu doći po artikl koji im treba. Ali, kad dođe vrijeme da i ja svoj dućan zatvorim, zanatlija koji izrađuju četke više neće biti", zaključuje jedini četkar u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije