Privatizacija Kristal banke i Banjalučke banke, svojevremeno krštena kao jedan od najkontroverznijih poslova Ivanićeve vlade, ponovo je izbila u žižu javnosti, nakon što je predstavljen izvještaj o tome koliko su banke vrijedile na dan prodaje.
Prema izvještaju dvije privatne revizorske kuće, Kristal banka, prodana po simboličnoj cijeni od jedan evro, vrijedila je oko dva miliona, dok je Banjalučka banka, koja je prešla u ruke kupca za 100.000 maraka, vrijedila oko 16,5 miliona maraka.
Na procjenu vrijednosti banaka uoči privatizacije čeka se više od pet godina, koliko, otprilike, traje i istraga o prodaji banke. To je ona karika koja je nedostajala, jer, ukoliko je izvještaj vjerodostojan, odgovara na pitanje kolika je razlika između prodajne, i stvarne vrijednosti banaka.
Dakle, na potezu je tužilaštvo, koje, posve nepristrasno i samo na osnovu golih činjenica, mora da procjeni da li je prodaja ove dvije banke zakonit ili nezakonit posao.
Na njihov posao, ni u kojem slučaju, ne smije uticati šta o tome misli predsjednik Komisije za reviziju privatizacije, a ni bivši premijer Ivanić.
Samo na osnovu činjenica, a ne priča, može se staviti tačka na ovaj slučaj. Jer, već je red da se to jednom obavi: pet godina za jednu istragu, koliko god ona obimna bila, malo je previše.