Sadašnjom dinamikom procesuiranje ratnih zločina potrajat će još nekoliko generacija, upozorava Bariša Čolak, ministar pravde BiH.
Kaže da je ministarstvo na čijem je čelu između ostalog i zbog ovoga pokrenulo narednu fazu reforme pravosuđa u BiH.
NN: Nacrt stretegije za reformu pravosuđa u BiH je završen. Što nas očekuje u narednoj fazi ove reforme?
ČOLAK: Tačno je da je radna verzija tog dokumenta završena, ali treba da sačekamo da sudovi, tužiteljstva i razna strukovna udruženja daju svoje komentare na ovaj materijal. Najvažnije je da je usaglašeno više od 90 odsto pitanja koja smo tretirali. Svega tri oblasti su ostale neusuglašene i to vrhovni sud, finansiranje, te zatvorski sustav.
NN: Šta je neusaglašeno kada govorimo o finansiranju pravosuđa?
ČOLAK: Pojednostavljeno rečeno, imamo dva različita prijedloga. Prvi je prijedlog da se pravosuđe umjesto sa sadašnjih 14 finansira sa četiri nivoa. Drugi je da imamo jedinstven proračun za pravosuđe, s tim da ima promišljanja, koja i sam podržavam, da bi bilo najbolje kada bismo dobili poseban proračun za pravosuđe. To znači da bismo na jedom mjestu imali budžet za sve pravosudne institucije, bez obizira na kojoj su razini. Drugi prijedlog je da imamo budžete na razini entiteta, distrikta Brčko i države. A u tom slučaju imali bismo problem i pravosudnih službenika ako to ne uradimo jednim zakonom i na jedinstven način.
NN: Zašto nije postignuta saglasnost o osnivanju vrhovnog suda BiH?
ČOLAK: U tom slučaju bilo bi nužno prenijeti ovlasti s entitetske na državnu razinu, ali bismo time postigli kontrolu i harmonizaciju s jednog nivoa. Trenutno imamo problem bitno različitih presuda za ista krivična djela, zavisno od nivoa na kojem su one donesene. Pravosuđe se uglavnom završava na razini entiteta, odnosno na njihovim vrhovnim sudovima. U slučaju osnivanja vrhovnog suda BiH imali bismo mogućnost harmoniziranja.
NN: Predviđa li stretegija reforme pravosuđa drugačiju teritorijalnu organizaciju sudova i tužilaštava?
ČOLAK: Ne, stretegija ne tretira to pitanje. Ukoliko dođemo do određenih iskoraka u tom pravcu, to je svakako moguće napraviti i ugraditi u reformu. Ovo je dokument koji govori o mjerama za period od 2008. do 2012. godine. Dakle, mi nismo nacrtali novu organizaciju pravosuđa jer to zbog svih odnosa u BiH nije moguće.
NN: Smatrate li se odgovornim za slučaj Ilije Jurišića, koji je već nekoliko mjeseci u zatvoru u Beogradu zbog istrage o slučaju `tuzlanska kolona`?
ČOLAK: Ne. Ne smatram se odgovornim jer sam učinio sve što je u mojoj moći da taj slučaj riješim. Od Srbije smo tražili izručenje, prebacivanje istrage u BiH i sve ostalo što nam je stajalo na raspolaganju. Isticali smo da su evropske konvencije iznad domaćih zakona, ali Srbija nije promijenila svoj stav.
NN: Koliko će nova faza reforme pravosuđa pomoći u rješavanju pitanja procesuiranja ratnih zločina?
ČOLAK: Svakako da će pomoći jer imamo promišljanja o formiraju apelacionog suda koji bi se bavio tim pitanjima. Znate da se danas prvostepeni i drugostepeni postupak završava pred Sudom BiH. Suci ovog suda sude u prvom i drugom stepenu. Na to imamo ozbiljnih zamjerki i lično podržavam ideju da se ovaj problem riješi osnivanjem apelacionog suda kao drugostupanjske instance koja bi bila u stanju rješavati prigovore.
NN: Kako riješiti problem rada tužilaštava, jer očigledno se mnogi tužioci nisu snašli u ulozi koju su ranije imale istražne sudije?
ČOLAK: Od 2003. godine do danas usvojili smo niz novih instrumenata, poput zaštićenog svjedoka, unakrsnog ispitivanja i vođenja istrage od strane tužioca. Uvedeno je niz novina i teško je očekivati da se svi problemi koje imamo riješe preko noći. Mi trenutno radimo na izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku, što će, vjerujem, pomoći u rješavanju ovih pitanja. Jer, one su rezultat praćenja rada pravosudnih institucija i tamo gdje smo uočili probleme prišli smo izmjenama. Radeći na ovim izmjenama uvažavali smo primjedbe struke ali i međunarodnih instanci, jer smo željeli da ubrzamo proces donošenja presuda, ali i da ugradimo sve institute koje zagovara OSCE.
NN: Je li prva faza reforme pravosuđa bila uspješna s obzirom na sve probleme koje danas imamo?
ČOLAK: Apsolutno je tačno da su određeni pomaci napravljeni, ali da je ona završena ili da je uspjela, kako to žele neki prikazati, onda danas ne bismo radili novu reformu. Imamo blizu dva miliona neriješenih slučajeva. Čak i ako uzmemo da je najveći broj tih predmeta takozvana komunalna problematika, odnosno da na njih otpada oko 65 odsto svih slučajeva, ostaje onih 35 odsto ozbiljnih. Kada to uporedite s predratnim stanjem onda vidite da je neriješenih predmeta iz godine u godinu sve više. To pokušavamo riješiti i tražimo modus za to.
NN: Koja će rješenja ponuditi stretegija za rješavanje pitanja ratnih zločina?
ČOLAK: Pokušavamo dati odgovor na ovo veoma složeno pitanje. S jedne strane, imamo ogroman broj prijavljenih osoba. Ako bismo te slučajeve rješavali sadašnjim tempom, onda bi generacije koje se tek rađaju imale posla s procesuiranjem ratnih zločina. Očigledno je da treba da napravimo klasifikaciju predmeta i na taj način izvršimo selekciju. Treba vidjeti šta je nužno u finansijskom i kadrovskom smislu uraditi, te kako organizovati pravosuđe da riješimo ovaj problem. Također, promišljamo i kako izmjenama legislative riješiti pitanje lakših oblika kršenja međunarodnog ratnog prava, odnosno da se ti slučajevi rješavaju na brži način.
NN: Hoće li ova stretegija omogućiti da se ukine praksa da niže sudske instance u BiH veoma rjetko procesuiraju `svoje` odgovorne za zločine?
ČOLAK: Razumijem da imamo problema koji su na određeni način bolest ovog društva. Bilo bi vrlo korisno ako bismo uspjeli kroz ovu reformu napraviti da Tužiteljstvo BiH ima veće kompetencije u smislu pregleda tih predmeta. Mislim na nadređenost državnog tužiteljstva, kako to danas imaju entitetska. Potpuni odgovor na ovo pitanje treba dati ova stretegija, jer njena zadaća je da ponudi odgovore na sva pitanja kako bi posljedica rješavanja ovih predmeta bilo pomirenje u BiH, ali i cijelom regionu.
Niz nedostataka u međudržavnim ugovorima
NN: Preduvjet za pomirenje u regionu trebalo bi da bude i saradnja svih zemalja na rješavanju pitanja ratnih zločina, čega je danas malo. Jedan od primjera je slučaj `Stanković` jer bh. sigurnosne agencije tvrde da se Srbija oglušava o zahtjeve da uhapsi Radovana Stankovića, za kojeg kažu da je u ovoj zemlji?
ČOLAK: Ne mogu govoriti o konkretnom slučaju, ali mogu reći da moramo imati međusobne sporazume koji će omogućiti ne samo razmjenu informacija, nego i dokaza i predmeta koji se odnose na pitanja ratnih zločina. Uočili smo niz nedostataka u postojećim međudržavnim ugovorima i radimo na njihovu rješavanju. Dakle, sve zemlje moraju poduzeti sve kako bi ova pitanja bila riješena i u tom smislu mora se ostvariti potpuna saradnja između nadležnih institucija.