BEOGRAD - Zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu na početku rata bio je detaljno planiran, a glavni odgovorni su Ejup Ganić i general Jovan Divljak, tvrdi pukovnik JNA u penziji Slavoljub Belošević.
Pukovnik Belošević jedan je od oficira JNA koji je preživio napad pripadnika Zelenih beretki, Teritorijalne odbrane, MUP-a BiH i paravojnih formacija na vojnu kolonu u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine.
Nakon zarobljavanja bio je udaran, mučen, maltretiran, šikaniran, a kaže da su ga nekoliko puta htjeli strijeljati.
Tvrdi da je uspio doći do brojnih dokumenata koji pokazuju sistematičnost i namjeru formacija BiH u napadima na JNA koji su kulminirali događajima u Dobrovoljačkoj.
Kopije dokumenata kojima je raspolagao poslao je međunarodnim i domaćim pravosudnim organima, uključujući i Haški tribunal za koji kaže da ga nikad nije kontaktirao.
Ako dođe do suđenja Ejupu Ganiću, kaže da je spreman svjedočiti protiv njega. Ipak, zbog trauma iz vremena zarobljeništva koje su još vidljive, kaže da neće otići u BiH, a na eventualnom suđenju Ganiću u BiH pojaviće se samo putem video-linka.
Belošević je bio na poziciji pomoćnika ministra odbrane BiH Jerka Doke kada je u BiH počelo zaoštravanje odnosa bh. vlasti prema JNA. On tvrdi da je u periodu 1991 - početak 1992. na inicijativu članova HDZ-a i ministra odbrane Jerka Doke doneseno niz odluka koje su prije svega bile uperene protiv JNA. Prema njegovim riječima, odluke koje je Doko donio odnosile su se na zabranu regrutima iz BiH da služe vojsku van BiH, i da se ne odazivaju na vojne pozive. Nakon toga, prešlo se na prebacivanje oružja Teritorijalne odbrane u skladišta na bošnjačkoj i hrvatskoj teritoriji i tvrdi da su Martin Špegelj i Doko bili na direktnoj vezi cijelo vrijeme.
Belošević je došao do direktive od 69. aprila 1992. godine kojom je praktično objavljen rat JNA, i pominje dvije najvažnije tačke te direktive. U prvoj tački se, kako kaže, definiše neprijatelj, odnosno Druga vojna oblast i svi korpusi koji su pripadali operativno-strategijskoj komandi. U četvrtoj tački se spominje "odbrambena" aktivnost TO koja se sprovodi u dvije faze. U prvoj fazi naređuje se blokada svih vojnih objekata, a u drugoj protjerivanje i zarobljavanje pripadnika JNA na teritoriji BiH. Belošević vjeruje da je Dobrovoljačka ulica planirana u sklopu Direktive od 69. aprila.
Belošević ističe da je imao podatke o planiranom napadu na vojnu kolonu, i da je tog 3. maja upozorio generala Kukanjca.
"Rekao sam mu oko 15 časova da imam informaciju da će kolona biti napadnuta. I pitao sam ga da naruči avijaciju. Ali, čak ni helikopter se nije pojavio. Tvrdim da ne bi niko poginuo da je bio barem jedan nalet avijacije", kaže on i navodi da ga je Kukanjac cijelo vrijeme ubjeđivao da je sve dogovoreno sa Ganićem i generalom Mekenzijem iz UNPROFOR-a.
Belošević kaže da su propuštena prva vozila i vojni transporteri i da su teritorijalci i beretke kolonu presjekli kada su ostali samo kamioni, vojni automobili i privatni automobili vojnih lica.
"Ja sam bio u sedmom ili osmom teretnom vozilu. Sa mnom su bili kapetan Legen a na karoseriji pukovnik Katalina, koji je u napadu ranjen, a Mihajlo Bošković je poginuo. Napadači su bili u toliko dobrom taktičkom položaju da su nas mogli s prozora gađati kako su hteli, lokaciju su odabrali pažljivo. Nakon zarobljavanja usledila je komanda - legnite na beton, svi iz vozila odložili smo oružje i ležali na betonu nepomični", kaže on. Nakon toga su ih udarali kundacima i čizmama, a Beloševiću su naredili da se skine do donjeg veša i čizama dok su nastavljali da ga tuku.
Belošević je odvezen u Predsjedništvo gdje su ga tukli i mučili. Prvo su ga pokušavali natjerati da na Televiziji Sarajevo osudi "srbočetničku i fašističku JNA", a kada je to odbio, opet su ga tukli. Kaže da su ga tukli kundacima, rukama, nogama, vukli za kosu, trgali, prinosili nož na vrat i govorili da će ga zaklati. Jedno od najgroznijih iskustava je kada su mu vezanom prinijeli reflektor za noćno osmatranje na četiri centimetra od očiju.
"Nisam mogao da se pomerim. Iza mene su bila dvojica. Ako se pomerim na levo, tuče me pendrekom onaj zdesna. Ako se pomerim na desno, tuče drugi. Dvanaest sati su mi držali svetlo upereno u lice. Četiri dana ništa posle nisam video, bio sam slep. Strašno su me bolele oči", priča on.
Četvrti dan mu je došao doktor Bašić, kojeg je odlično poznavao prije rata.
"Rekao je: 'Beli, sad će sve biti u redu, sve ćemo da sredimo'. 'Jesi li ti to Bašiću?' pitam ga. Kaže: 'Jesam'. Nije smeo da govori mnogo, plašio se, i ja sam progledao", kaže on.
Molio je mučitelje da mu daju vode jer ima povišen šećer. Rekli su mu da šećer najbolje liječe udarci. Kaže da su ga čak pokušali i vrbovati, nudeći mu platu člana Predsjedništva, službeni automobil i preseljenje u petosoban stan.
Belošević navodi da nema sumnje ko je odgovoran za Dobrovoljačku.
"Glavni organizator napada na kolonu je Ejup Ganić. On je bio potpredsednik Predsedništva i Alijin zamenik. On je rukovodio dok je Alija bio držan na aerodromu. A konkretno, zločine su izvršavali pripadnici Zelenih beretki i TO kojom je komandovao Jovan Divljak. Prema tome, oba su podjednako krivi", tvrdi Belošević.*
Juka Prazina naredio da me ubiju
Nakon što je UNPROFOR izvršio pritisak na Ganića da Belošević i ostali zarobljeni budu oslobođeni, on tvrdi da su ga pokušali likvidirati prije nego što napusti teritoriju bošnjačkog Sarajeva.
"Postoji audio snimak na kojem Juka Prazina naređuje da na punktu policajci zaustave transporter UNPROFOR-a, izvade me iz njega i strijeljaju. Nisam siguran zašto su na punktu odbili naredbu, ali moram da vam kažem da sam ja među muslimanima imao mnogo prijatelja", kaže on.
Nakon što su razmijenjeni, na kolonu koja je krenula ka srpskoj teritoriji otvorena je vatra i Belošević tvrdi da je umalo pogođen snajperom.