SARAJEVO, BANJALUKA - Prihvatilišta za beskućnike u BiH su veoma rijetka, iako, prema riječima stručnjaka, za njima postoje velike potrebe.
U RS postoje samo dva prihvatna centra za zbrinjavanje lica koja se nađu u skitnji, a ukupan smještajni kapacitet oba centra je 16 lica.
Ovo je potvrdila Nataša Aleksić, portparol Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, i navela da se jedan prihvatni centar nalazi u Banjaluci, a drugi u Prijedoru.
Ona je navela da je zakonom o socijalnoj zaštiti, čije se usvajanje očekuje u tekućoj godini, predviđeno zbrinjavanje u prihvatilište kao ustanovu u kojoj će se na kraći period zbrinjavati djeca s poremećajem u ponašanju, odrasla lica društveno-negativnog ponašanja i druga lica koja su u potrebi za akutnom socijalnom zaštitom.
"Pomenutim zakonom je predviđeno da boravak u prihvatilištu može da traje do tri mjeseca, a za to vrijeme je potrebno utvrditi odgovarajući oblik zbrinjavanja", objasnila je Aleksićeva.
Drago Dragić, direktor Socijalno-gerijatrijskog centra Banjaluka, kazao je da se u prihvatnoj stanici ovog centra trenutno nalaze tri skitnice.
"Ove godine je zabilježen porast broja beskućnika koji dolaze u ovu prihvatnu stanicu, a ima ih raznih nacionalnih pripadnosti", naveo je Dragić.
U centrima za socijalni rad Srbac, Trebinje i Istočno Sarajevo je saopšteno da su beskućnici vrlo rijetki na ovim područjima.
Slavica Lukač, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Istočno Sarajevo, kazala je da beskućnika na ovom području skoro i nema.
''Možda se ponekad zadese dvije ili tri osobe maksimalno, ali nema nijedna porodica'', navela je Lukačeva.
"U kantonima FBiH velika je potreba za prihvatilištima za beskućnike, a ustanove ovog tipa postoje samo u Sarajevskom, Tuzlanskom i Srednjobosanskom kantonu", potvrdili su predstavnici kantonalnih ministarstava za rad i socijalnu politiku.
U prihvatilištima u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu mogu se privremeno smjestiti "ljudi s ulice", a troškove njihovog boravka snose resorna ministarstva.
U Srednjobosanskom kantonu prihvatilište za skitnice i lutalice postoji u Travniku, ali gotovo da i nije u funkciji, a u Ministarstvu za rad i socijalnu politiku ovog kantona tvrde kako štićenik sam mora finansirati boravak u prihvatilištu.
Hasan Topalović, pomoćnik ministra za rad i socijalnu politiku Zeničko-dobojskog kantona, kaže da beskućnike uglavnom smještaju u socijalne ustanove.
"Problem je što beskućnici samo prenoće u socijalnim ustanovama i opet se vrate na ulicu", kaže Topalović.
U resornim ministarstvima Unsko-sanskog i Livanjskog kantona kažu da je novac i topli obrok jedina pomoć koju mogu priuštiti beskućnicima.
Prihvatilišta za beskućnike nema ni u Posavskom kantonu. Prema riječima Berislava Živkovića, sekretara u Ministarstvu za rad i socijalnu politiku ovog kantona, osobe zatečene na ulicama ovog kantona uglavnom su porijeklom iz drugih krajeva BiH.
"O vlastitom trošku smještamo ih u starački dom", kaže Živković.
U Bosansko-podrinjskom kantonu tvrde da nemaju beskućnika, te da im stoga nije ni potrebno prihvatilište.
"Niti imamo takvih ustanova, niti znamo šta da radimo s beskućnicima. U Grudama postoji kamp 'Dubrava', koji je kolektivni centar", kazali su u Ministarstvu za rad Zapadnohercegovačkog kantona.
U Sarajevu na ulici 50 lica
Prema podacima centara za socijalni rad općina i kantona u FBiH prosječno godišnje oko 50 beskućnika živi na ulici, od kojih su većina u Sarajevskom, Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu.
"Godišnje u Kantonu Sarajevo bude 18 beskućnika, koji žive u devastiranim objektima ili parkovima. Niko do njih ne ostane nezbrinut. Međutim, većina ne želi da bude zbrinuta i ostaju na ulici", kaže Mirsada Poturković, direktorica Centra za socijalni rad KS.
U centrima za socijalni rad u Zenici i Bihaću kažu da godišnje evidentiraju po desetak ljudi koji nemaju kuću.