Podatak da na putevima u BiH svakodnevno gine jedna osoba je šokantan, ali i pokazatelj da vozači i pješaci osim što ne poštuju saobraćajne propise, svoja vozila i živote troše na lošim putevima.
BiH tako godišnje ostane bez 365 građana, mnogo više njih se zbog povreda zadobijenih u nesrećama liječe godinama, a novac koji se utroši za saniranje materijalne štete mogao bi da bude iskorišten za nešto mnogo korisnije.
Dobra namjera saobraćajnih stručnjaka da opštinama i resornim ministarstvima upute Deklaraciju o bezbjednosti saobraćaja, ipak nije dovoljna da bi se stanje popravilo. Činjenicu da se godišnje dogodi oko 11.000 saobraćajnih nezgoda, te da raste broj nesreća u kojima je sve više poginulih, neće opovrgnuti prepiska sa nižim i višim nivoima vlasti.
Potrebna je akcija lokalne zajednice, u kojoj se obučavaju vozači, koji u početku vozačko iskustvo stiču na putevima koje je gradila lokalna vlast.
Više od 69.000 putničkih vozila registrovano je na području opštine Doboj. Njihova starost i ispravnost često ne doprinose bezbjednosti saobraćaja, jer su lokalni putevi, i pored toga što se svake godine saniraju, u prilično lošem stanju. Broj vozila ne odgovara ni novoizgrađenim putevima, čiji je kvalitet upitan, jer često oni koji daju odobrenje za njihovo puštanje u saobraćaj izvođačima progledaju kroz prste. Zato je za početak dobro, ako se nema sredstava i volje za nešto drugo, propisno i dovoljno vidljivo obilježiti najopasnije dionice, kao one na magistralnom putu M17, kako bi bile spriječene saobraćajne nesreće u kojima nerijetko stradaju cijele porodice!