Biljana Radanović, ekonomska analitičarka i konsultantica te koautorica Policy Briefa "Strpljenje i istrajnost BiH u NATO integracijama izazovi i prednosti/perspektive", dokumenta koji je izradilo Udruženje Pravni institut u Bosni i Hercegovini, govori za "Oslobođenje" o izazovima sa kojima se suočava BiH kada su u pitanju NATO integracije, može li naša država postati članica bez saglasnosti Rusije, članstvu u EU...
Koliko je sam NATO od svojih početaka rastao i šta sve članstvo podrazumijeva za jednu malu državu kakva je BiH, osim sigurnosnog štita?
RADANOVIĆ: Svrha postojanja NATO je da političkim i vojnim putem garantuje slobodu i sigurnost svojih članica, a vrlo važno načelo je načelo kolektivne odbrane, što bi značilo da se napad na jednu ili nekoliko njegovih članica smatra napadom na sve njih. Iako BiH još nije punopravna članica NATO-a, do sada smo mnogo puta dobili konkretnu pomoć NATO-a, kao što je ona tokom katastrofalnih poplava 2014. godine, donacija od 500 miliona evra za pomoć zdravstvenim ustanovama u borbi protiv pandemije virusa korona, pomoć u deminiranju, odbrani od sajbernapada, bioloških napada i drugo.
BiH će tokom procesa integracija u NATO morati proći i kroz niz ekonomskih reformi, čime će stvoriti povoljnu klimu i pretpostavke za unutrašnje i za vanjske investicije, a članstvo u NATO-u otvara i nove razvojne mogućnosti. Primjer su zemlje istočne Evrope, koje su ulaskom u NATO zabilježile značajne stope rasta i razvoja. Albanija je u prvoj godini članstva u NATO-u ostvarila rast stranih, direktnih investicija (SDI) od 39 odsto, mada nije članica EU, Bugarska od 47,5 odsto i Rumunija od 166,29, Estonija od 190,84, Litvanija od 289,38, Latvija za 90,07 te Češka, Poljska, Mađarska i Crna Gora, koje su u prosjeku udvostručile stopu rasta SDI-ja. U Sloveniji je zabilježen rast BDP-a za četiri odsto, Slovačkoj pet, Rumuniji 8,5, Bugarskoj 6,5 odsto.
Stava sam da jedino od BiH zavisi kako će definirati svoje strateške i prioritetne resurse s ciljem ostvarenja ekonomskog napretka i da li će umjeti prepoznati u kojoj mjeri joj proces euroatlantskih integracija u svemu tome može biti od koristi. Kao ekonomista stojim iza svoje teze da za BiH, kao državu sa malom i otvorenom ekonomijom, osnovni, nacionalni, vitalni interes treba da bude razvojna ekonomija.
Koji su to izazovi s kojima se suočava BiH kada su u pitanju NATO integracije? Koliko neusvajanje budžeta utiče na kočenje procesa provođenja Programa reformi odbrane?
RADANOVIĆ: Svi izazovi na globalnom i regionalnom nivou, a odnose se na međunarodni terorizam, organizovani kriminal, političku i socijalnu nesigurnost, nekontrolisanu proizvodnju i prodaju naoružanja, uključujući nuklearno i biološko naoružanje, oružane sukobe, porast etničke netolerancije, klimatske promjene, reflektiraju se i na BiH. Izazovi sa kojima se suočava BiH, kada su u pitanju NATO integracije, odnose se na tranziciju prema tržišnoj ekonomiji, visoku stopu nezaposlenosti, političku i društvenu tranziciju, ekološke probleme, zaštićenost granica, migrantske krize i još dosta toga. Nažalost, neusvajanje budžeta i određivanje drugih budžetskih prioriteta bitno utiče na proces provođenja Programa reformi odbrane BiH. Predsjedništvo i parlament BiH su oni koji treba da osiguraju novac za realizaciju provođenja reformi i modernizaciju Oružanih snaga BiH.
Da li bi ispunjenje zahtjeva koje je NATO stavio pred našu zemlju automatski otvorilo put za članstvo i u EU?
RADANOVIĆ: Za Bosnu i Hercegovini su članstvo u NATO-u i EU prioriteti i mi treba da provedemo reforme te da kreiramo i provodimo odgovorne politike koje bi nas nedvosmisleno vodile ka realizaciji vanjskopolitičkih ciljeva. Mada se programi reformi za članstvo u NATO-u i EU u mnogo čemu preklapaju, veoma je važno da lideri Bosne i Hercegovine pokažu ozbiljnost i spremnost po pitanju članstva. Dakle, članstvom BiH u NATO savezu ne podrazumijeva se automatsko članstvo i u EU i obrnuto, mada bi BiH imala višestruku korist i od jedne i od druge integracije.
U kojoj mjeri otpor predstavnika stranaka iz RS spram NATO integracija usporava napredak države, pa i na putu ka EU?
RADANOVIĆ: S obzirom na aktuelna dešavanja, čini se da taj otpor trenutno i do sada nije u većoj mjeri usporio napredak države ka euroatlantskim integracijama. Prisjetimo se činjenice da su upravo predstavnici političkih stranaka iz RS učestvovali u kreiranju i realizaciji te dali saglasnost za nastavak integracija nakon čega je Predsjedništvo BiH 2004. donijelo zaključak da BiH i sve njene institucije moraju ispuniti potrebne uslove za prijem BiH u NATO program Partnerstvo za mir (PfP). Na samitu NATO-a u Rigi 2006. godine, pristupajući programu Partnerstvo za mir, BiH otpočinje formalnu saradnju sa NATO-om i razvija je kroz Proces planiranja i revizije (PARP), Individualni partnerski program (IPP), koji se isključivo odnose na sektor odbrane, te IPAP, ID i MAP, koji se odnose na sve važne aspekte političkih, pravnih, sigurnosnih i ekonomskih reformi.
Nema osnova za veto. Znači, proces saradnje bh. institucija u atlantskim integracijama već je počeo donošenjem konsenzusa unutar vodećih političkih stranaka i on se sigurno nastavlja. Vjerujem da će se svaki odgovorni politički lider ponašati u skladu sa već donesenim odlukama, strategijama i zakonima, a sve s ciljem interesa svih građana i društva pred kojima je otvoren put prema EU i NATO integracijama i svim benefitima koje to članstvo donosi.
Može li naša zemlja bez saglasnosti Rusije postati članica Alijanse?
RADANOVIĆ: Apsolutno da! Da li jedna zemlja želi na bilo koji način uspostaviti saradnju ili biti punopravna članica NATO-a, zavisi samo od odluka institucija te zemlje, ali i od, u našem slučaju, geopolitičkog interesa Zapada, odnosno NATO-a. NATO bi trebalo, u primjeru BiH, da odustane od nekih administrativnih procedura koje nam čine prepreke te daju jaču podršku u integraciji BiH u Savez, što je i navedeno u Policy Briefu "Strpljenje i istrajnost BiH u NATO integracijama izazovi i prednosti/perspektive", čiji sam koautor. Svaka odluka o prijemu jedne zemlje u punopravno članstvo ili kroz partnerstvo zemlje aspiranta u NATO savez donosi se na osnovu konsenzusa svih članica NATO-a. Tako će to biti i u primjeru BiH. Niti jedna treća strana, a posebno države koje nisu članice NATO-a, nemaju osnova da stave veto ili da na bilo koji način intervenišu, niti da se miješaju u odluke države koja se odluči na proces integracija u Sjevernoatlantski savez.
Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.