BANJALUKA - U logorima Nezavisne države Hrvatske (NDH) kao dijete od osam godina preživio sam strašne golgote, svojim očima sam gledao klanje tek rođene sestre i majke i na kraju svega ostao živ, ponajviše zahvaljujući Diani Budisavljević, kazao nam je Gojko Knežević (77) iz Banjaluke, porijeklom iz kozarskog sela Knežica.
Knežević navodi da humanost Budisavljevićeve, koju je Sinod Srpske pravoslavne crkve nedavno posthumno odlikovao ordenom carice Milice, zbog spasavanja 12.000 srpskih mališana, ne poznaje granice.
Orden joj je dodijeljen na prijedlog mitropolita Amfilohija, a na osnovu elaborata "Diana Budisavljević i njena akcija spasavanja srpske djece u NDH 1941-1945. godine", koji je izradio Odbor za "Jasenovac" u saradnji s Muzejom žrtava genocida iz Beograda.
Knežević, koji je trenutno predsjednik Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata u Banjaluci, priča da je ona bila po porijeklu Austrijanka iz Salcburga, udata za Srbina, ljekara iz Hrvatske.
"Vidjela je u logorima patnju djece koja ništa nisu kriva i odlazila je iz Zagreba u 'Jasenovac', 'Jastrebarsko' i ostale logore NDH, odakle je od sigurne smrti spasavala djecu i njihove majke", prisjetio se Knežević.
Nemilost
Poslije rata je pala u nemilost komunista i umrla gotovo zaboravljena u Inzbruku, kazao Knežević
Priča da je vodila dnevnik, iz kojeg se jasno vidi koliko se borila da djeci u logorima obezbijedi lijekove, sanitetski materijal, hranu i ostalo.
"Ma jednom riječju, radila je sve što je mogla samo da nas spasi, a vjerujem da sam živ zahvaljujući njoj jer sam krajem 1944. godine dat na usvajanje Blanki Novaković iz Zagreba, koja joj je bila bliska", prisjeća se Knežavić.
On navodi da je Diana vodila i kartoteku o svakom djetetu koje je uzimala u svoju zaštitu, kako bi im sačuvala imena i vratila ih roditeljima poslije rata, ali joj je Ozna tu kartoteku oduzela 1947. godine.
"Međutim, nađen sam na spisku djece koja su bila u zaraznoj ili 'kužnoj' bolnici u Zagrebu i koja su dopremljena vagonom iz Siska", kazao je on.
Put njegovog potresnog stradanja počinje u Staroj Gradišci, gdje su ga ustaše, kao osmogodišnjaka, dovele u ljeto 1942. godine iz zbjega na Kozari, pa preko "Jasenovca", gdje u organizaciji Diane Budisavljević prvi put interveniše Crveni krst.
Knežević iz "Jasenovca" dolazi u logor u Sisak, gdje raspoređuju djecu logoraše, a potom ga put vodi do "kužne" bolnice u Zagrebu, pa sve do logora "Jastrebarsko", odakle ga u jesen 1944. godine odvode u Zavod za gluvonijemu djecu u Zagreb, gdje prelazi u ruke Blanke Novaković, ali mu je tada promijenjeno ime i prezime i zvao se Vojko Novaković.
Navodi da ga je 1949. godine pronašao otac, koji je bio u partizanima i koji je išao tragom djece koja su bila u logorima i koja su usvojena. Put dječaka u potpunosti se poklapa sa spasilačkim akcijama Diane Budisavljević.
Orden
Sinod Srpske pravoslavne crkve posthumno je odlikovao ordenom carice Milice Dianu Budisavljević. Knežević kaže da je ona radila sve da spasi mališene i njihove majke iz pakla logora
Knežević navodi da je u logoru preživio stravične stvari, da su mu na njegove oči zaklali majku i bebu, te da je u logorima izgubio osmoro braće i sestara, a da je samo on ostao živ.
Govoreći o Diani Budisavljević, Knežević navodi da je ona djecu liječila u Zagrebu i pokušavala da nađe familije koje bi ih podizale, te da je imala podršku uskog kruga ljudi, protiv kojih su bile ustaške vlasti.
"Poslije rata je pala u nemilost komunista i umrla gotovo zaboravljena u Inzbruku, u Austriji", kazao je Knežević.
Ulica u Banjaluci kao zahvalnost
Gojko Knežević je kazao da su u znak zahvalnosti i poštovanja prema djelima Diane Budisavljević poslali zahtjev Skupštini grada Banjaluka da jedan trg, ulica ili park dobije njeno ime.
"Pa ona je spasila hiljade djece iz ovog kraja i zaslužila je da se neki trg, ulica ili park u gradu zove po njoj. To će Zagreb i Beograd sigurno uraditi, a mi još nismo i čekamo", rekao je Knežević.