BEOGRAD - Naučni savjetnik u beogradskom Institutu za noviju istoriju Srbije Mile Bjelajac ističe da slučaj Srebrenica otvara krucijalno pitanje - gdje je granica asanacije bojišta, odnosno gdje su žrtve borbe, a gdje počinje ratni zločin?
"To pitanje ja često postavljam na konferencijama i na susretima sa kolegama analitičarima istorije. Pitam: gde prestaje asanacija, gde su žrtve borbe, a gde ratni zločin? Jer, masovne grobnice mogu da budu i posledica asanacije bojišta", rekao je Bjelajac u intervjuu Srni.
On ističe da svaka vojska ima dnevnik u kojem se zavodi na kojem mjestu je masovna grobnica, koliko je tu sahranjenih te napominje da postoji postupak asanacije koji nema veze sa onim što se može nazvati ratnim zločinom i da to treba razdvojiti.
Bjelajac ocjenjuje da će se tek vidjeti kako će biti riješeno pitanje arhivske građe kada Haški tribunal prestane sa radom.
"Da li će to biti Arhiv Jugoslavije u Beogradu, što bi bilo prirodno i logično središte? Taj arhiv je posvećen celoj istoriji Jugoslavije", navodi Bjelajac.
On ističe da sud nije pozvan da piše istoriju i da to nije bilo slučaj ni sa jednim sudom od inkvizicije, moskovskih procesa, pa čak i Nirnberga.
Bjelajac ne zna da li će naša generacija dočekati da istorija opravda Srbe koji su osuđeni u Haškom tribunalu i napominje da je već objavljeno dosta knjiga koje bacaju sasvim drugačije svjetlo na događaje od onoga na koji to vidi Haški tribunal.
On podsjeća da je i nekadašnji glavni haški tužilac Karla del Ponte u svojim memoarima otkrila mehanizme dogovaranja, pritisaka, pravljenja optužnica, kao i da je bilo mnogo političkog u djelovanju haškog tužilaštva, suda, strukture optuženih.
Bjelajac je odličan poznavalac Prvog svjetskog rata, istoričar i analitičar vojno-civilnih odnosa i karaktera vojnih elita te problema pisanja istorije Jugoslavije uključujući njen tragičan kraj. Urednik je časopisa "Tokovi" istorije i član više redakcija stručnih časopisa.
On ocjenjuje da pokušaji revizije uzroka Prvog svjetskog rata nisu završeni ni sa junom, niti sa julom 2014. godine i da je tek počelo preispitivanje uzroka.
Za razliku od vremena Prvog svjetskog rata, kada su Srbi imali političke saveznike i mogli da plasiraju srpsku istinu, u posljednjem ratu na prostorima bivše Jugoslavije ostali su bez saveznika i morali su da gledaju kako ih "neumoljivo melje jedan politički korektan `mejnstrim` u svim medijima".
Bjelajac poručuje da svi istoričari u svom vremenu moraju savjesno učiniti sve što mogu, kako bi prikupili što više podataka i kao naučnici što tačnije rekonstruisali kontekst.
On smatra da se istina o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije ne može objasniti bez arhiva i dokumentacije velikih sila, ali sumnja da bi bilo koja srpska vlast mogla da dobije bar obećanje da će se to desiti.
Bjelajac u intervjuu Srni zaključuje da je važno da srpski istoričari prikupljaju, ukrštaju i sabiraju podatke, odnosno sve ono što imaju da kažu savremenici, svjedoci vremena i događaja, kako bi to uporediili sa interpretacijama bilo koje druge istoriografije.