BANJALUKA - Boris Divjak, predsjedavajući Odbora direktora "Transparensi internešnela", znao je za reketiranje smijenjenih zvaničnika i biznismena iz RS, jer je prošle godine lično prisustvovao povjerljivom sastanku u Banjaluci na kojem se govorilo o tome.
Ovo, u otvorenoj ispovijesti, tvrdi Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok u slučaju "Transparensi", koji se u prevarantskoj grupi služio lažnim identitetom Mario. Čovjek u srednjim tridesetim, koji za sebe kaže da nije "nikakva cvjećka", pristao je na razgovor nakon što su juče ujutro na pres-konferenciji njegov identitet razotkrili Dragomir Babić, predsjednik NVO "Narodni front", i Slobodan Vasković, glavni urednik nedjeljnika "Stav".
Oni su ga prozvali da je na nagovor Miloša Čubrilovića, šefa obezbjeđenja premijera RS, i Velibora Šotre, šef obezbjeđenja Fabrike duvana Banjaluka, za obećanih 100.000 evra dao iskaz policiji o reketiranju, kako bi diskreditovali "Transparensi".
Latinović, međutim, tvrdi da ništa od toga nije tačno i da je priča potpuno obrnuta: Babić i Vasković, tvrdi, njemu su nudili 50.000 maraka kako bi u cijelu priču umiješali Čubrilovića i Šotru. Istovremeno, nudili su mu, kaže, sastanak s timom Rafija Gregorijana, zamjenika visokog predstavnika, i odlazak iz zemlje.
Latinović, koji je u policiji dao opsežan iskaz o prevarantskoj mreži, tvrdi da je Divjaka upoznao prošlog ljeta u stanu Ljubinka Lekovića, tadašnjeg visokog službenika "Transparensija". Za Divjaka, koji je na sastanku, kaže, samo ćutao, pretpostavlja da bi "mogao biti šef cijele operacije". Na takav zaključak ga je, priča, navelo to što je Divjak prisustvovao njihovom sastanku, na kojem se otvoreno govorilo o reketiranju.
Sastanak su, kaže, zakazali nakon što su na ulaznim vratima stanova Lekovića i Nikice Gligorića, službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za kog tvrdi da je učestvovao u prevarantskoj grupi, osvanuli plakati "mito, korupcija, iznuda". Iste večeri, tvrdi, i on se našao na meti napada, pošto su ga napali nepoznati momci, prislanjajući mu cijev pištolja na glavu.
"Svi su se isprepadali - 'šta ćemo, kako ćemo, koga bi, ko bi to sve mogao da nam namjesti'... Onda smo sveli da je u pitanju Antonić, 'Brdo promet' ili 'Mitako'. Na njih se sve svelo. Dogovor je bio - sad ti se smiri, ti si najgore prošao. Nemoj izlaziti, skloni ženu i djecu, a mi ćemo kontaktirati ovu trojicu da vidimo i onda ćemo se opet naći naveče da vidimo šta ćemo. Međutim, već u 12 sati izgubio im se svaki trag, telefone su isključili mjesec dana...", priča Latinović.
Neki od biznismena koje Latinović pominje kao žrtve ucjene već su javno svjedočili da ih je Leković reketirao, među njima i Milovan Vrljanović, poznatiji po nadimku Mitako.
Latinović tvrdi da je prevarantska šema trajala od 2004. godine, kad je počeo sarađivati s Lekovićem, koji je tada radio kao pravni savjetnik u "Transparensiju", pa sve donedavno. Na ideju je, kaže, došao Leković, koji ga je, tvrdi, uvukao u mrežu prevara. Na početku, prevare su, kaže, bile vezane za ljude sa crne liste, ali kasnije, tvrdi, na njihovoj meti našli su se mnogi biznismeni od kojih su tražili novac kako ne bi završili na crnoj listi.
Pored onih čija su imena već objavljena u medijima, Latinović kao žrtvu pominje i Nemanju Vasića, bivšeg direktora Direkcije za puteve RS, koji, tvrdi, nije pristao da im plati traženu sumu da bi ga skinuli sa crne liste. Na njega su se, kaže, usmjerili kad su u medijima vidjeli da je iz njegove kuće EUFOR odnio 200.000 evra.
Šema je, tvrdi, bila sljedeća: organizuju se sastanci sa strancima, koji ne znaju ništa za prevaru, a od žrtava se uzima novac za to, uvjeravajući ih da će ih ili skinuti sa crne liste ili pomoći da ne budu stavljeni na nju.
"Znate kako je kod stranaca, oni danas zakažu intervju sa mnom ili s nekim, napišu da su to radili s važnim čovjekom... To je Lekoviću palo na pamet, prvo ti ljudi sa crnih lista. Prve žrtve su bile Savo Krunić, bivši direktor 'Srpskih šuma', Samojko Đorda, bivši sudija iz Sokoca, Miloša Lazović, Vojvoda iz Višegrada... Bilo je negdje 15, 20 žrtava, ali možda i više", priča Latinović.
On tvrdi da je Leković od prevara sebi obezbijedio visoki životni stil kakav ne bi mogla podnijeti njegova plata u "Transparensiju": pored dva stana u Budvi, kupio je novi automobil i skupi motor, renovirao stan u Banjaluci sa teretanom.
Babić: Istražiti i Lekovića
Dragomir Babić, predsjednik NVO "Narodni front", i Slobodan Vasković, glavni urednik nedjeljnika "Stav", pozvali su juče Tužilaštvo BiH da istraži sve aktere afere "Trasparensi", uključujući i ulogu Ljubinka Lekovića, bivšeg službenika ove organizacije.
Oni tvrde da im je Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok u ovom slučaju, ispričao sve o reketiranju, ali da stvarni cilj cijele afere nije istraga, već diskreditacija "Transparensija" zbog njihovih izvještaja o privatizaciji naftnog sektora.
Kako tvrde, Latinović je od njih tražio 50.000 KM da bi snimio razgovor sa Veliborom Šotrom, šefom obezbjeđenja Fabrike duvana Banjaluka, i Milošem Čubrilovićem, šefom obezbjeđenja premijera RS, kao dokaz za svoju priču, "pošto je poslije toga namjeravao da pobjegne iz zemlje, kad uzme novac i od jednih i od drugih".
Babić i Vasković su se ponudili Tužilaštvu da daju izjavu o detaljima sastanka s Latinovićem, optužujući MUP da je slučaj otvoren van institucija sistema i finansiran iz privatnih fondova.
I Latinović i Šotra negirali su gotovo sve optužbe Babića i Vaskovića. Šotra je kratko kazao da su to sve "budalaštine" i da će "zbog iznesenih laži podnijeti krivičnu prijavu protiv Babića".
Stranci ga zvali "big mani"
Vladimir Latinović, zaštićeni svjedok, ispričao je da je Ljubinka Lekovića, bivšeg radnika "Transparensija", svojevremeno spojio s Norvežaninom Timom Tolafsonom, koji je radio u administraciji UN-a u BiH, i Polom Grejdijem, istražiocem Haškog tribunala. Leković, koji je ranije radio u Obavještajno-bezbjednosnoj službi RS, Tolafsonu je, tvrdi, nudio dokumentaciju bivše Državne bezbjednosti RS za 100.000 dolara, ali ovaj ga je, kaže, izbacio iz kancelarije. Poslije su ga, kaže, stranci zvali "big mani".