Predrag Bošković je bivši ministar odbrane Crne Gore. Član je Odbora za bezbjednost i odbranu aktuelnog saziva Skupštine, kao i član Stalne delegacije u Parlamentarnoj skupštini NATO-a.
Koliko Crna Gora može pomoći Bosni i Hercegovini na putu prema NATO-u? Učimo li iz iskustva susjeda?
BOŠKOVIĆ: Crna Gora može, mora i želi da pomogne prijateljskoj BiH na putu ka potencijalnom članstvu u NATO-u. Na primjeru Crne Gore je to bilo ovako. Tokom perioda od apliciranja do članstva u NATO-u od Hrvatske, ali i drugih država regiona, imali smo snažnu podršku, te pomoć i to se pokazalo kao dobitna strategija.
To se može primijeniti i sada, jer mi u Crnoj Gori bolje možemo razumjeti probleme s kojima se suočava i koje prolazi BiH, ali i imamo razumijevanje i prijedloge na koji način pojedine stvari treba unapređivati kroz razne faze. Dakle, podrška susjeda mora biti u tom smislu više tehnička i operativna, ali je konačna odluka na političkoj eliti u BiH.
Od te volje sve zavisi. A u Crnoj Gori ćete uvijek imati saveznika, kada to kažem, mislim na većinski i građanski orijentisanu Crnu Goru, koja je uvijek bila uz države koje su spremne da se izdignu iz mračnih ideologija koje su na prostorima zapadnog Balkana bile dominantne tokom ratnih 90-ih godina. Odluka o članstvu u BiH bila bi vizionarska i u kratkom roku bi donijela mnoge pozitivne efekte na ukupan društveni položaj i status, a benefite bi posebno osjetili i građani.
Kako rat u Ukrajini utiče na odnos NATO-a spram zapadnog Balkana, a kako utjecaj Rusije i Kine na NATO-integracije regiona?
BOŠKOVIĆ: Agresija Rusije na Ukrajinu svakako je uticala na poremećaj globalnih odnosa, a samim tim i na poziciju zapadnog Balkana. Na površinu je isplivalo suštinski sve ono što se već moglo nazirati od 2014. godine kada je anektiran Krim.
Mi u Crnoj Gori smo tada već upozoravali na to da je Rusija krenula u svoj hibridni dugotrajni rat, u kojem su države zapadnog Balkana jedna od brojnih meta. Vlada i partija kojoj pripadam (DPS, op. a) od tada su vrlo često upozoravale na te činjenice, ali mislim da, kada sagledamo iz današnje pozicije, nije bilo dovoljno sluha kod pojedinih partnera, iako smo nudili konkretne stvari i događaje.
I to smo činili od 2015. godine. Danas imamo situaciju da nam mnogi naši partneri govore da smo bili u pravu, pa se čak i u Evropskom parlamentu usvajaju rezolucije koje eksplicitno govore o organizacijama preko kojih se vrši direktni ruski uticaj na Balkanu.
NATO je ozbiljna organizacija i bez obzira na uplive i potencijale interese koje navodite, smatram da je proces širenja porodice u okviru Sjevernoatlantske alijanse nezaustavljiv.
Ipak, pored NATO-a, veliki je posao i na državama kandidatima da usklade sve svoje politike i sprovedu adekvatne reforme u sistemima kako bi sjutra bili punopravni i ravnopravni član sa moćnim i razvijenim državama svijeta.
Crna Gora je članica Saveza već više od pet godina. Osjete li se benefiti članstva? Kolika su ulaganja, kolike razmjene?
BOŠKOVIĆ: Pozitivni benefiti se osjećaju na svakoj strani. Ilustrovaću vam to činjenicom da danas sve češće stranke ili političari u Crnoj Gori, koji su bili otvoreno protiv ili su bili neutralni, sada to članstvo ističu kao najpozitivniji primjer.
Za svaku državu na svijetu, kada kažete da je članica NATO-a, to je samo plus za svako potencijalno ulaganje. Prvih godina nakon članstva investicije su krenule da se uvećavaju, ali je zbog pandemije, kako je i očekivano, to neko vrijeme bilo zaustavljeno, ali znatno manje nego u onim državama koje još nisu u NATO-u.
I opet se vraća taj pozitivni talas i tek će da slijede nova ulaganja.
Vaše pitanje me je motivisalo da se zapitam šta bi se desilo sa Crnom Gorom da nije trenutno u NATO-u usljed aktuelnih globalnih događanja.
Scenario je svakako negativan, neću ga razrađivati, ali tvrdim da se dio tih zlokobnih nauma pokušava sprovesti posljednje dvije godine u našoj državi. Raduje me što će epilog za promotere tih proruskih ideja u Crnoj Gori biti negativan, baš zato što smo članica Alijanse.
Gdje je NATO u priči Beograda i Prištine? I koliko je rješavanje kosovskog pitanja važno za BiH?
BOŠKOVIĆ: Uloga NATO-a u odnosima Kosova i Srbije je vrlo aktivna kroz prisustvo u misiji KFOR-a. Ta misija je upravo najveći i jedini garant mira na tom prostoru, ali i području zapadnog Balkana. Da nema te misije, stvari bi bile mnogo drugačije.
Vidjeli smo nedavno, prilikom verbalne eskalacije u odnosima Beograda i Prištine oko nekog tehničkog pitanja, šta se desilo. Nakon aktivne uloge čelnika NATO-a, tenzije su se vrlo brzo spustile.
Smatram da su pitanja Kosova i BiH odvojene teme. U slučaju Kosova neophodno je u širokom dogovoru Beograda, Prištine i međunarodne zajednice definisati osnovna načela i učiniti korake ka normalizaciji odnosa kako bi građani obje države nesmetano funkcionisali, jer je neprihvatljivo u 21. vijeku, u srcu Evrope, da dva naroda i dvije zemlje nemaju dobrosusjedske odnose.
Situacija u BiH je drugačija, tamo je riječ o unutrašnjim političkim odnosima čije rješenje treba tražiti u dijalogu političkih elita. Dejtonski sporazum, čiji su garanti moćne države, ali i Srbija i Hrvatska, trebalo bi da učine maksimalne napore da se unutrašnji odnosi u BiH riješe na zadovoljstvo građana.
Smatram da tenzije u BiH dolaze od dijela prevaziđenih političara poput Milorada Dodika koji pokušavaju da na taj način samo sačuvaju svoju poziciju. Takva politika je gubitnička, čega je, vjerujem, svjestan sam Dodik, a i ponašanje zvanične Srbije u odnosu prema njemu posljednjih mjeseci nam to potvrđuje.
Uvjeren sam da BiH ima pozitivnu evropsku perspektivu. Posljednji rezultati izbora u BiH dokazuju da su građanske snage sve jače i da ih nijesu uspjeli slomiti ni nakon više od 25 godina vlasti mahom partija kojima je nacionalnost bila fokus.
Na građanima BiH je da izaberu najbolji put, a sugerisao bih im da prate Crnu Goru i krenu u snažnije reforme koje će dovesti do članstva u EU i NATO-u, jer ćemo i tamo biti zajedno i još bolji partneri. Uostalom, tu BiH i pripada istorijski.
Postoji li politički odgovor Alijanse na ulazak kineskog kapitala u nove i potencijalne članice i da li je taj odgovor dovoljan?
BOŠKOVIĆ: Da, postoji. Podsjetiću vas na to da je NATO na samitu tokom ljeta usvojio Strateški dokument, što je najveći izvršni dokument te organizacije za narednu deceniju, u kojem je Kina prepoznata kao "sistemski izazov".
Dakle, NATO prepoznaje rizik u odnosima sa Kinom, ali neće da je nazove protivnikom, što govori da ostaju otvoreni za dijalog i angažman s tom zemljom.
Moskva je, recimo, prepoznata kao direktna prijetnja u tom strateškom dokumentu. Moramo znati jednu stvar, tačno je da SAD imaju oštar stav prema Pekingu, ali isto tako pojedine članice, recimo Njemačka, imaju vrlo intenzivnu ekonomsku i trgovinsku saradnju s Kinom. Odlučivanje u okviru NATO-a je mjera kompromisa i to je značajna vrijednost.
(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
