Neka rješenja u okviru reforme pravosuđa u BiH učinila su tužilaštva neefikasnim, smatra glavni tužilac Kantona Sarajevo Branko Šljivar.
`Mnogi su reformu vidjeli kao proces koji je zacementiran i koji nije podložan promjenama. Smatram da se moramo prilagođavati praksi. Praksa je pokazala da se treba vratiti nekim dobrim rješenjima iz ranijeg krivičnog zakonodavstva`, poručuje Šljivar, istaknuvši da je osnovna borba protiv kriminala na nivou opštinskih tužilaštava.
`U ime sarajevskog kantonalnog tužilaštva, mogu da kažem da ono, uz ovako postavljenu koncepciju, teško može biti efikasno u dogledno vrijeme`, priznaje Šljivar.
NN: U nedavnoj pucnjavi u Sarajevu ranjen je slučajni prolaznik, a učesnici pucnjave su lica odranije poznata po sličnim djelima. Kada će se tužilaštvo suprotstaviti ovom svojevrsnom teroru?
ŠLJIVAR: Posljednja pucnjava nije ni prva ni posljednja. Mi smo podnijeli zahtjev za provođenje istrage, jedan osumnjičeni je uhapšen, za drugima je raspisana potjernica. Kriminal je društvena pojava i ne može se iskorijeniti preko noći. Sarajevo nije imuno na takve pojave, kao ni druge sredine. Njih će biti i u budućnosti. Ne ide uvijek lako, ali preduzimamo sve mjere da se ove pojave svedu na minimum.
NN: Ako se kriminal ne može iskorijeniti preko noći, mogu li se barem pojedinci sa brojnim krivičnim prijavama pritvoriti?
ŠLJIVAR: Kad god postoje zakonski uslovi, tužilaštvo od suda traži određivanja pritvora.
NN: Je li onda problem u zakonu?
ŠLJIVAR: Nije problem u zakonu, sud ipak donosi odluku o prijedlozima tužioca ili branioca. Sud ima zadnju riječ u utvrđivanju da li ima elemenata za pritvor. Tužilac najčešće ide s prijedlogom za pritvor, pogotovo kod djela za koja je zaprijećena kazna od pet i više godina zatvora.
NN: Ali za ove incidente koji ugrožavaju bezbjednost građana nisu zaprijećene tolike kazne?
ŠLJIVAR: Ma to je grupa gradskih siledžija koji nisu opasni u onoj mjeri u kojoj se prikazuju. Ja vam kažem da će se oni uskoro naći na optuženičkoj klupi. Želim i da demantujem spekulacije da je Amir Pašić Faćo zaštićeni svjedok ovog tužilaštva i da je zbog toga bio na slobodi uprkos ranijim incidentima.
NN: Uzimajući u obzir sve što ste rekli, kako ocjenjujete dosadašnju reformu pravosuđa? Da li je ono postalo efikasnije i sposobno da goni odgovorne za najteža krivična djela?
ŠLJIVAR: Uspjeh reforme prevosuđa je relativna stvar. U nekim segmentima je reforma uspjela, ili je na putu da uspije, a u drugim nije bila uspješna. Postavlja se pitanje efikasnosti tužilačke organizacije u svjetlu postojeće reforme. Ukidanje opštinskog nivoa tužilaštva i njegovo odvajanje od opštinskog suda pokazalo se kao jedna od izuzetno teških grešaka i pogrešnih procjena da će tužilaštvo postati efikasnije. Teško da Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu, kao najveće tužilaštvo koje konstantno ima veliki priliv predmeta, može opslužiti i Kantonalni i Opštinski sud u Sarajevu. Naša troipogodišnja praksa je to demantovala. Oko 90 odsto predmeta koje mi radimo je u nadležnosti opštinskog suda, a djela iz kantonalne nadležnosti su sporadična.
Stoga smo predložili da se razmotri ponovo uvođenje opštinskog nivoa tužilaštva. Svidjelo se to ili ne, osnovna borba protiv kriminala je na nivou opštinskih tužilaštava. U ime sarajevskog kantonalnog tužilaštva mogu da kažem da ono, uz ovako postavljenu koncepciju, teško može biti efikasno u dogledno vrijeme.
NN: Pa zar vam nije povećan broj tužilaca ukidanjem opštinskih tužilaštava?
ŠLJIVAR: Ne znam zbog čega je kod nas određeno baš 40 tužilaca. Nije problem u tome, već u efikasnosti. Prije reforme bili su zatrpani sudovi, a pojedini segmenti su i sada. Ali sada su tužilaštva došla u poziciju da budu neefikasna, da vrlo teško rješavaju predmete. Mnogi su reformu vidjeli kao proces koji je zacementiran i koji nije podložan promjenama. Smatramo da to treba da bude živ proces, moramo se prilagođavati praksi. Praksa je pokazala da se treba vratiti nekim dobrim rješenjima iz ranijeg krivičnog zakonodavstva. Neko će reći da to možda nije u skladu s nekim evropskim standardima, ali ako želimo biti efikasni, onda moramo gledati šta je nama najkorisnije i kako bismo mogli riješiti zaostale predmete.
Smatram i da bi ponovo trebalo razmotriti vraćanje dijela manjeg značaja u oblast privatnih tužbi građana. Sada tužilac po službenoj dužnosti mora goniti neka takozvana bagatelna djela, na čemu se gubi dosta vremena i sredstava. Ovo nije kritika reforme, nego želimo da poboljšamo efikasnost tužilaštva. Ne mogu da se ne osvrnem i na subjektivni faktor. Tužioci moraju bolje, više i hrabrije da koriste radno vrijeme i primjenjuju pojedine institute.
NN: Smatrate li da se tužioci uglavnom bave lakšim predmetima, u kojima su im servirani dokazi?
ŠLJIVAR: Lako je biti tužilac kada imate sve dokaze. Ima, međutim, situacija gdje nema dokaza. Baš ovaj ZKP daje tužiocu daleko veću stvaralačku aktivnost da istražuje. Imamo i takvih tužilaca koji postižu dobre rezultate u teškim predmetima.
NN: Kako Vam se čini kaznena politika u BiH? Da li je tužilaštvo zadovoljno kaznama koje izriču sudovi?
ŠLJIVAR: Tužilac nikad nije zadovoljan kaznama. Tužilac može uticati žalbama na kazne, ali je sud nadležan za to. Mislim da je kaznena politika blaga, pogotovo kod djela za koja su zaprijećene visoke kazne ide se na minimume, ili se traže olakšavajuće okolnosti.
`DNK potvrdio da je Bitići ubio Delalića`
NN: U sarajevskoj policiji kažu da su za devedesetak ubistava koja su se dogodila na području Kantona Sarajevo od 2000. godine indicirali počinioce u više od 90 odsto slučajeva, i da su izvještaje dostavili vašem tužilaštvu. Šta je s predmetima o ubistvima Taiba Torlakovića, Milorada Todorovića i brojnim drugim?
ŠLJIVAR: To je tačno, barem kada je u pitanju ova godina. U nekim slučajevima su podignute optužnice, a u nekim još vodimo istragu, jer se nerijetko radi o vrlo složenim predmetima za koje je potrebno prikupiti čvrste dokaze.
NN: Da li ima napretka u rješavanju ubistva Ramiza Delalića?
ŠLJIVAR: U vezi s tim ubistvom, kao i u vezi s pokušajem ubistva Amira Pašića Faće, istraga je dosta napredovala. Dobili smo preliminarne nalaze DNK-a iz kojih se može zaključiti da je oba djela počinio Ljirim Bitići. Kao što je poznato, on je nedostupan organima gonjenja. Važno je što mi u ovom predmetu pokušavamo da dođemo do saznanja i o drugim krivičnim djelima.
`Ratne zločine rješavati iz jednog centra`
NN: U BiH je prijavljeno oko 69.000 osumnjičenih za ratne zločine. Kako ubrzati proces rješavanja ovih predmeta, posebno imajući u vidu da svjedoci i počinioci umiru?
ŠLJIVAR: Problematika ratnih zločina je jedan rebus. Procesuiranje tih predmeta je prioritet, ali je potrebno pronaći način kako to činiti efikasno. Rasuti smo na sve strane, jer se gonjenjem bave kantonalna, okružna i Tužilaštvo BiH. Smatramo da predmete ratnih zločina treba rješavati isključivo iz jednog mjesta, sa daleko većim brojem tužilaca. Ovo tužilaštvo je predložilo da se omogući popunjavanje Tužilaštva BiH tužiocima za ratne zločine po skraćenoj proceduri, kao i da se sva kantonalna tužilaštva, i ona iz RS koja imaju odjeljenja za ratne zločine, jednostavno priključe Tužilaštvu BiH. Oni mogu tehnički ostati u svojim tužilaštvima, ali da budu u nadležnosti državnog. Drugi prijedlog je da ta odjeljenja kantonalnih i okružnih tužilaštava na određeni period, recimo do godinu, budu na nivou državnog tužilaštva. Tu svakako treba uključiti i sud.