Svaka osoba bi za očuvanje svog mentalnog zdravlja morala da nađe bar pola sata dnevno za druženje sa drugim ljudima, šetnju, smijeh, pjevanje, bilo šta što je čini sretnom i ispunjenom, poručila je profesor doktor Marija Burgić-Radmanović, načelnica banjalučke Klinike za psihijatriju povodom Svjetskog dana zaštite mentalnog zdravlja.
Prema njenim riječima, sve činjenice i naučne studije govore da upravo ljudi koji imaju dobre socijalne veze, te oni koji vole i voljeni su imaju daleko veći imunitet, manji rizik od kardiovaskularnih bolesti, te niži holesterol.
"Naročito je važno da djeca žive u skladnoj porodici jer to je milje iz kojeg će izaći zdrava osoba. Dijete mora znati da je u svakom trenutku voljeno od bar dvije osobe, ma šta da je uradilo jer samo takvo dijete odrašće u zdravu i samopouzdanu osobu", istakla je Burgić-Radmanovićeva.
NN: Širom svijeta danas (juče) se obilježava Svjetski dan zaštite mentalnog zdravlja. Kako ga očuvati?
BURGIĆ-RADMANOVIĆ: Iako mnogi od nas ne doživljavaju to tako, mentalno zdravlje je sastavni dio opšteg zdravlja i bez njega nema blagostanja kako za pojedinca tako ni za cijelu zajednicu. Nažalost, o njemu se obično govori samo kada su ovakvi povodi i to mora da se mijenja.
Naročito je važno da svaki čovjek ponaosob shvati da je ono važno i da je vrlo bitno da svaka osoba nađe vremena bar pola sata dnevno za sebe i radi nešto što je čini sretnom, da izađe u šetnju, druži se sa drugim ljudima, razgovara, pjeva.
Naročito je važno da volite i budete voljeni. Takođe, nužno je da se bar pola sata smijete, sve će to da vas učini boljim i čvršćim ljudima. Sve činjenice i naučne studije govore da upravo ljudi koji imaju dobre socijalne veze, te oni koji vole i voljeni su imaju daleko veći imunitet, manji rizik od kardiovaskularnih bolesti, te niži holesterol. Takođe, veoma je važna i porodica jer to je milje iz kojeg treba da izraste zdrav čovjek.
NN: Koji su najčešći mentalni poremećaji i šta su njihovi uzroci?
BURGIĆ-RADMANOVIĆ: Najčešći poremećaji u mentalnom zdravlju koji su zadnjih godina u porastu, su razna depresivna reagovanja, pokušaji samoubistava, problemi vezani za prilagođavanje, problemi vezani za zloupotrebu raznoraznih psihoaktivnih supstanci, u prvom redu droge i alkohola, kao i poremećaji u ponašanju kod djece. Uzroci su brojni, od bioloških predispozicija, preko biohemijskih promjena u mozgu, okolnosti u porodici, do socijalnih okolnosti u kojima se neka osoba nalazi. Što se tiče nepovoljnih socijalnih okolnosti, one su posljednjih godina u porastu s obzirom da smo mi izašli iz jednog traumatskog iskustva, većina nas ima ratno traumatsko iskustvo, pa sada ovaj poslijeratni period koji je prepun neke socijalne neizvjesnosti, socijalne ugroženosti, nesigurnosti, osiromašenosti, nezaposlenja. Takođe, mnoge osobe su doživjele traumatske gubitke bliskih osoba ili prekid nekih relacija sa bliskim osobama koje su se raselile ili otišle u druge zemlje i kontinente. Sve to, kada saberete i oduzmete, kod svake osobe ostavlja trag. Stresovi se gomilaju, a sve to kod osoba koje su preosjetljive može dovesti do ispoljavanja tih poremećaja.
NN: Postoji li kod nas strah od posjete psihijatru?
BURGIĆ-RADMANOVIĆ: Strah od stigmatizacije, obilježavanja, kod nas je još uveliko prisutan, mada se zadnjih godina polako smanjuje. Mnogi pacijenti ne traže pomoć iz straha da ne bi bili obilježeni, strahuju da će biti osramoćeni, da će ih radna ili socijalna sredina odbaciti. Tako mnogi nama dolaze već kada je bolest u poodmaklom stadiju ili uopšte ne dođu po pomoć. Svakako želim naglasiti da ovaj problem nije samo prisutan kod nas već svuda u svijetu i veoma je naglašen što uveliko zavisi od samih osoba ali i stava profesionalaca. Činjenica je da se ljudi lakše obraćaju za pomoć hirurzima ili ljekarima opšte prakse kada ih nešto boli nego psihijatrima kada osjećaju nekakvu duševnu nelagodu, ako je usamljena, nema koncentraciju i slično. Svako od nas ipak mora znati da je mentalno zdravlje sastavni dio ukupnog zdravlja i da je jednako važno kao tjelesno zdravlje.
Ne smije se dopustiti da ono bude u tolikoj mjeri minimilizirano, da smetnje budu negirane i omalovažavane jer bez dobrog mentalnog zdravlja nema blagostanja za pojedinca kao ni za cijelu zajednicu.
NN: Koji su prvi znaci da je mentalno zdravlje ugroženo?
BURGIĆ-RADMANOVIĆ: Svaka bolest ponaosob ima svoje karakteristike ali prvi znak svakako bi bio promjena uobičajenog načina ponašanja. To je naročito vidljivo kod djece, mada ni kod odraslih nije puno drugačije. Očituju se u problemu sa spavanjem, smanjenim ili pojačanim apetitom, preosjetljivosti, razdražljivosti, povlačenjem u socijalnoj komunikaciji, potom poteškoćama pri obavljanju svakodnevnih obaveza, povlačenjem i osamljivanjem, naročito od školskih i radnih kolega, burno reagovanje na razne podražaje, osoba je plačljiva, neraspoložena, apatična.