SARAJEVO - Funkcioneri u BiH koje je visoki predstavnik nakon smjene rehabilitovao kažu da su uz moralnu satisfakciju dobili i priliku da se dokažu u sopstvenom biznisu.
Edhem Bičakčić tri puta je smjenjivan s raznih funkcija, da bi ga 2006. godine "pomilovao" Kristijan Švarc-Šiling, tadašnji visoki predstavnik u BiH.
"Isključili su me iz svih segmenata života. Te smjene su me natjerale da pokrenem privatni biznis i uspjelo je. Politički bekgraund pomogao je da postanem predsjednik Sabora Islamske zajednice i Nadzornog odbora 'Elektroprivrede BiH'. Kada je trebala podrška, SDA me nije baš pripazila, ali me nije ni isključili", kaže Bičakčić.
Biznisu se nije posvetio Slobodan Šaraba, jedan je od 59 funkcionera SDS-a smijenjenih polovinom 2004. godine odlukom Pedija Ešdauna. Vratio se u politički život i sada je delegat u Domu naroda bh. parlamenta. Tvrdi da težu sankciju od smjene OHR-a čovjek ne može da dobije jer je onda samo biološki živ.
"Bio sam 16 mjeseci isključen iz svih društvenih zbivanja, a najgore je kada ostanete bez prava na rad jer mi je zabranjeno i da uđem u preduzeće gdje sam bio 20 godina. Jedina mogućnost bila je da se uz pomoć prijatelja zaposlim u privatnoj firmi", kaže Šaraba i dodaje da je odmah nakon smjene negirao ono zbog čega ga je visoki predstavnik smijenio, ali to niko nije uzeo u obzir.
Privatni biznis pokrenuo je i Ramiz Džaferović, smijenjen 2000. godine s pozicije direktora Poreske uprave FBiH, a rehabilitovan 2006. godine. Kaže da je protiv njega tek nakon smjene podignuta optužnica, te da je u osam sudskih procesa dokazano da nije kriv.
"Bez obzira na sve optužbe o zloupotrebi, utaji poreza i niz drugih kvalifikacija, otvorio sam svoju revizorsku kuću, što je bila nemoguća misija, ali i način da opstanem", ističe Džaferović i negira da je imao ikakvu političku podršku tada i nakon rehabilitacije, iako je sada na čelu Razvojne banke FBiH.
Smjene visokog predstavnika nisu uvijek bile povod za podizanje optužnice kao u Džaferovićevom slučaju jer se to nije desilo nakon afere u "Elektroprivredi RS", kad su smijenjeni Boško Lemez i Svetozar Aćimović. Mijat Tuka, bivši zamjenik ministra za izbjeglice i raseljena lica FBiH, smijenjen je uz obrazloženje da nije spriječio korupciju i milionske pronevjere u svom resoru. U ovom slučaju izostao je sudski epilog, ali i rehabiltacija Tuke, dok su osobe zbog kojih je smijenjen i sada zaposlene u drugim institucijama vlasti FBiH.
Slično je prošao i Tukin stranački kolega Nikola Grabovac, koji je poslije smjene s mjesta ministra finansija FBiH rehabilitovan 2005. godine, nakon čega nastavlja da radi kao univerzitetski profesor, a nikada nije dokazano niti procesuirano ono za šta su ga teretili.
Za Žarka Papića, direktora Biroa za humanitarna pitanja, Grabovčeva smjena je očigledan primjer političke zloupotrebe od strane OHR-a jer je ministar finansija smijenjen i bačen u izolaciju u sklopu rušenja tadašnje Alijanse za promjene.
"Godinama tvrdim da je OHR dio problema, a ne rješenja u BiH. OHR je iscrpio svoj kapacitet. Bonska ovlaštenja su definitivno politička zloupotreba tih smjena. Ljudska prava su ili princip ili ih uopšte nema", kazao je Papić.
Parlament o statusu smijenjenih
Slobodan Šaraba ističe da je kao delegat u Domu naroda parlamenta BiH dobio podršku od Komisije za ljudska prava da se od Kolegija zatraži razmatranje statusa smijenjenih osoba prije gašenja OHR-a.
"Više od 100 ljudi nema nikakva prava jer su još na snazi zabrane OHR-a, a ako se ova institucija ugasi ostaće na ulici kao i decertifikovani policajci nakon odlaska IPTF-a", kazao je Šaraba.
Podsjeća da ne mogu pokucati na vrata nijednog suda, jer domaći nisu nadležni, a tvrdi da je apelaciju grupe smijenjenih funkcionera nedavano odbio i Sud za ljudska prava u Strazburu.