BILEĆA - Bilećanin Ljubo Bošnjak šezdeset godina traga za posmrtnim ostacima svoga brata Rajka, koga su 1945. strijeljali partizani, njegovi saborci, ali je do danas pronašao samo bratov sat.
Rajko Bošnjak, partizanski mitraljezac, strijeljan je tokom rata, najvjerovatnije u okolini Čitluka. Njegova rodbina otada traga za njim u nadi da će jednog dana ući u trag njegovim posmrtnim ostacima.
`Rajko, najstariji od nas jedanaestoro djece, u prvim danima ustanka bio je borac, rame uz rame s narodnim herojima Savom Kovačevićem i Vladom Šegrtom, sve do proljeća 1942. Tada su se ustanici u Hercegovini podijelili na partizane i četnike, jer su prije toga oni koji su otišli u partizane počinili strašne pokolje, pa i nama, na pravdi Boga, ubiše strica Marka i strinu Ilinku i njihovog šesnaestogodišnjeg sina Spasa, zajedno sa još šesnaestoro ljudi. To je Rajka dotuklo i odlučio je da ide u četnike`, priča osamdesetogodišnji Bošnjak.
Njegov brat se, ipak, ponovo vratio u partizane 1944. godine, kada je oslobođena Bileća i u partizanskim redovima se proslavio kao mitraljezac, oslobađajući Trebinje i Dubrovnik, a onda je, zajedno s Desetom hercegovačkom brigadom, nastavio da napreduje dalje ka zapadnoj Hercegovini.
`Ni do danas nikome nije jasno zašto je strijeljan, ko je i zašto to naredio. Zna se samo da je to bilo negdje u okolini Čitluka i da su tada strijeljana i dvojica njegovih zemljaka i saboraca Milan Vojnović i Tripo Vukoje, a sva trojica su prethodno bili razoružani i uhapšeni`, priča Bošnjak.
Nošen željom da brata sahrani kao hrišćanina, sa obilježjem, a nikako zbog osvete, Ljubo se odmah nakon završetka rata obreo najprije u Čitluku, a onda nastavio traganje za bratovim saborcima po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. I tako punih šezdeset godina, ali bratovim zemnim ostacima nema ni traga.
Tragajući za bratovim kostima, Ljubo je proputovao zemlju uzduž i poprijeko i razgovarao s hiljadama ljudi, a za neke od njih je, tvrdi, siguran da znaju istinu o svemu, ali ne žele da je kažu.
Međutim, Lazar Vojnović iz Torjan Dola kod Gacka, jedan od nekadašnjih partizanskih komandanata, nije želio da ćuti. Od njega je i dobio bratov sat.
`Taj su sat oduzeli mome bratu prije strijeljanja, a poslije ga dali Lazarevoj majci Jovani, koja je takođe bila u partizanima. Ona nije krila od sina da je to sat Rajka Bošnjaka iz Bileće, koji je strijeljan. Danas je taj sat kod mene i još radi, tačan je u sekundu`, kaže Ljubo.
U željli da mu pomogne, Vojnović mu je otkrio dosta pojedinosti u vezi sa streljanjem njegovovog brata, kad je i došao do zaključka da su mnogi godinama lagali i navodili na pogrešne tragove.
Sve je, međutim, bilo uzaludno, jer ni do danas Bošnjak nije došao do onoga za čime traga šest decenija, a što mu ni u snu ne da mira.