SARAJEVO - Novčane naknade na ime životnog osiguranja koje pripadaju deminerima i njihovim porodicama u slučaju pogibije ili teškog ranjavanja deminera zbog raznih opstrukcija često ne budu isplaćene u cjelosti, potvrđeno je u Centru za uklanjanje mina BiH (BH MAC).
Po zakonu svaki deminer osiguran je na minimalno 100.000 KM za slučaj pogibije, odnosno minimalno 200.000 KM u slučajevima teškog ranjavanja.
"Postoje mnogi slučajevi kada demineri ne dobiju sav iznos u ovakvim situacijama. Obično osiguravajuće kuće ili gazde deminerskih firmi koriste sve moguće metode da smanje iznos koji treba da plate. Imamo slučajeva kada je umjesto 100.000 KM, koliko je po ugovoru koji je potpisao, demineru ponuđeno samo 20.000", kaže Ahdin Orahovac, pomoćnik direktora Centra za uklanjanje mina u BiH (BH MAC), istakavši da su rijetki slučajevi kada povrijeđenim deminerima ili njihovim porodicama u slučaju pogibije bez problema bude isplaćen sav novac.
Prema podacima iz BH MAC-a, od završetka rata prilikom deminiranja stradalo je 99 deminera, od čega je 30 njih poginulo.
Jovica Goreta, koji je prilikom deminiranja Jahorine 2000. godine ostao bez lijeve noge, najbolji je primjer obmanjivanja deminera.
"Ja sam potpisao ugovor po kojem za teško ranjavanje je trebalo da dobijem 300.000 KM. Kada počinješ raditi i potpišeš ugovor, sve se čini u redu i super. Međutim, kada se desi tragedija, onda nastanu problemi", tvrdi Goreta, koji do sada nije dobio ništa na ime osiguranja.
Slučaj Jovice Gorete povlačio se po sudovima gotovo deset godina.
"Gazda za kojeg sam radio ponudio mi je nakon ranjavanja 60.000 KM. Nisam to prihvatio te sam ga i tužio. Taj sudski slučaj je nekoliko puta bio ponavljan. Sada imam pravosnažnu presudu da mi novac mora biti isplaćen, ali tog novca nema", kaže Goreta i dodaje da sada mora čekati zapljenu imovine kako bi dobio novac za odštetu.
On tvrdi da njegov slučaj nije usmaljen.
"Svi demineri koje poznajem, a koji su ranjeni na poslu ili porodice koje treba da dobiju novac za poginulog deminera imali su manje ili veće probleme. Uvijek se nađe neka rupa u zakonu, neka začkoljica da bude umanjen iznos novca za životno osiguranje. Ljudi nemaju pravnog znanja, nemaju novac za advokate i tako da najčešće prihvate tu umanjenu ponudu", naglašava Goreta.
U udruženjima koja se brinu o žrtvama stradalim od mina ističu da im demineri nisu prioritet i da nije bilo ovakvih žalbi. Sami demineri nisu organizovani ni u kakvo udruženje. Uglavnom se svako pojedinačno bori za svoja prava.
"Sve ide od slučaja do slučaja. Žalosno je što se ljudi koji se bave sigurno najtežim poslom ovako maltretiraju. Ja sam u svojoj karijeri uklonio više od 1.000 mina. Spasio sam minimalno jedan život. Valjda sam zaslužio da me ne šikaniraju i da se ne povlačim po sudovima", poručio je Goreta.