PRIJEDOR - Kosovski Romi koji žive u prijedorskom naselju Urije uglavnom su prepušteni sami sebi, a u blatnjavim barakama već devet godina žive bez struje i vode i sa kupatilima sa začepljenim kanalizacionim odvodima.
`Naše naselje u kojem žive porodice sa po sedmoro do devetoro djece, godinama je leglo svakojake zaraze. Nemamo ni najminimalnije higijenske uslove koje ima svaka normalna porodica u Prijedoru. Godinama tražimo pomoć, koja je za nas izgleda nedostupna. Svi smo bolesni, a liječiti se ne možemo jer nemamo zdravstveno osiguranje`, tvrdi tridesetpetogodišnji Kadri Curi.
On sa svojom osmočlanom porodicom, među kojima je i petoro djece starosti izmedju tri i 69 godina, živi s još jednom porodicom u baraci od samo nekoliko kvadrata.
Kadri Curi je sa suprugom Seljvetom iz Obilića izbjegao prije devet godina, te kaže da se tamo ne misli vraćati jer im je sve porušeno, ali da ni u Prijedoru, mada uredno posjeduju izbjegličke kartone i privremene dozvole za boravak, nemaju nikakva prava. Seljveta Curi kaže da Romi izbjegli s Kosova u Prijedoru imaju prava na socijalnu zaštitu, ali da je primaju tek rijetki iz ovog naselja.
`U ovim barakama živi 60 duša, a samo nekolicina prima socijalnu pomoć i imaju prava na zdravstveno osiguranje. Zato rađamo toliko djece, jer bar trudnice mogu kod ljekara. Ostali su bolesni, pa čak i djeca, a Romi nemaju para za nabavku skupih lijekova`, govori Seljveta Curi. Ona priča da su i njenih petoro djece oboljeli od bronhitisa, te da u ovom naselju, u kojem su štakori i žohari postali domaće životinje, caruju razne zarazne boleštine od kojih su najizraženija kožna oboljenja.
Ramo Salešević, predsjednik Udruženja Roma iz Prijedora, tvrdi da je upoznat s problemima kosovskih Roma u Prijedoru.
`Ovim ljudima neophodno je pronaći novi smještaj, jer nemaju nikakvih uslova za život. Nevjerovatno je da u ruševnim barakama, oni žive godinama bez struje, vode i osnovnih higijenskih uslova. Pravo je čudo da se u ovom naselju nije počelo umirati od zaraze, jer su klozeti, koji su smješteni u dvorištu, začepljeni i pravo su leglo zaraze`, kaže on.
Dodaje da je stupio u kontakt s predstavnicima Centra za socijalni rad i lokalne vlasti, ali da se ništa suštinski nije promijenilo.
U prijedorskom Centru za socijalni rad tvrde da Romi s Kosova ukoliko posjeduju uredne izbjegličke kartone imaju pravo na jedan od vidova socijalne i zdravstvene zaštite. Ljubica Miličević, zamjenik direktora ove ustanove, kaže da opština Prijedor i Centar čine sve da se njihovi problemi riješe, ali da je na terenu vidljiva razjedinjenost između domicilnih Roma i njihovih sunarodnjaka koji su izbjegli s Kosova.