Uprkos tvrdnjama inspekcijskih organa i sindikata poljoprivrednika da na području Federacije BiH neće doći do drastičnog poskupljenja brašna i pekarskih proizvoda, primjeri iz Tuzle pokazuju suprotno.
Pojedini tuzlanski pekari su cijene peciva digli za 40 procenata, pravdajući to poskupljenjem brašna. Poskupljenje, zbog nestašice pšenice na evropskom tržištu, jeste opravdano, ali ne u ovolikoj mjeri. Jer, nije brašno poskupjelo za 40-50 procenata.
Očigledno je da su mlinari iskoristili postojeće stanje i vidjeli šansu, da na račun građana, koji panično, valjda u strahu od gladi, kupuju na stotine kilograma brašna, zgrabe još desetine hiljada maraka.
Bezobrazno i nemoralno, kažu inspektori. A kako drugačije nazvati potez mlina `Ljubače`, koji je na lageru imao milion i 300.000 kilograma brašna, nabavljenog prije poskupljenja pšenice i onda, pravdajući nabavkom 750 kilograma brašna po novoj cijeni, povećao cijenu zalihe, od tri do 17 odsto.
Iako svaki pekar, mlinar i trgovac može slobodno formirati cijene, svakako bi se trebalo zapitati kakve posljedice će izazvati po građane. Jer, poskupljenje hljeba za pola marke svakom penzioneru je mnogo.
Gubitnici će sigurno biti i pekari. Pojedini tuzlanski pekari su već dva dana poslije poskupljenja konstatovali da im je opala prodaja, da su pretjerali kada su uveli da za običnu krofnu treba platiti 0,70 KM, pa su počeli vraćati cijene na staro. No, pojedini se još čvrsto vežu za staru poslovicu `da nekima ne svane, dok drugima ne smrkne`. A smrkava se `običnim` građanima. Aferim!