BANJALUKA - Oko 90 odsto djece koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja nikada nikome to ne kažu, jer se zbog straha i stida boje progovoriti da su bila žrtve, izjavila je Nada Grahovac, ombudsman za djecu RS, na petoj godišnjoj sjednici Skupštine ombudmana za djecu jugoistočne Evrope koja je juče održana u Banjaluci.
Ona je navela da je u periodu od 1996. do 2002. godine u RS prijavljen 61 slučaj seksualnog zlostavljanja nad djecom, dok je samo u posljednje dvije godine prijavljeno 49 slučajeva.
"Statistički pokazatelji seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece ne pokazuju realno stanje na terenu i sva dosadašnja istraživanja u brojnim evropskim zemljama govore da samo mali procenat ovih djela bude prijavljen", istakla je Grahovčeva.
Ona je istakla da nijedna kazna za počinioca seksulanog zlostavljanja djece nije dovoljna za učinjeno nedjelo, odnosno za uništen dječji život, a ako se ne izriče ni zakonom dozvoljena, već samo minimalna kazna, onda je to dodatno nasilje.
"Stručnjaci upozoravaju da bez obzira na visinu kazne ova lica nastavljaju sa svojim djelima, samo mijenjaju žrtve, i zato ističu da pored kazne zatvora oni moraju biti podvrgnuti odgovarajućim programima i tretmanima izlječenja, jer oni jesu neka vrsta bolesnika", rekla je Grahovčeva. Prema njenim riječima, zlostavljač je najčešće neko iz porodice žrtve, najčešće je to osoba kojoj dijete vjeruje i za koju sredina nikada ne bi rekla da bi nešto tako bila u stanju napraviti.
"To su najčešće najbliži srodnici, otac, očuh, djed i slično, i zlostavljanje se dešava ili u kući žrtve ili zlostavljača. To su osobe koje znaju kako dijete pridobiti, jer ga poznaju, i znaju kako ga kasnije ucjenjivati da to ne bi nekom kasnije reklo", navela je Grahovčeva.
Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS, rekao je da su dječja prava tema koja tek osvaja široku društvenu pažnju.
On je naveo da savremene tehnologije, globalizacija, upotreba računara, svjetskih društvenih mreža i Interneta predstavljaju posebne izazove koje je donio 21. vijek i iskušenje pred koje je postavio djecu, sa novim potencijalnim opasnostima za razvoj nasilja i zloupotreba.
Radojičić je zaključio da je pred svima obaveza aktivnog djelovanja u oblasti zaštite i promocije dječjih prava, da je to posao i ombudsmana, i policije, i medija, i pedagoga, i sudova, i škola, i roditelja.
Tamara Vukšić-Orlandić, predstavnik "Zaštitnika građana" iz Srbije, kazala je da se u Srbiji posljednjih nekoliko mjeseci desila "eksplozija" slučajeva seksualnog zlostavljanja djece i da najveći problem predstavlja nepostojanje institucije u koju bi zlostavljana djeca bila smještena.
Nevena Stanković, zamjenik ombudsmana Crne Gore, kazala je da djeca koja su žrtve seksualnog nasilja u ovoj zemlji vrlo rijetko to prijavljuju zbog patrijarhalnog vaspitanja.
Ahmed Pjano, menadžer Organizacije "Save the Children", kazao je da u praksi budu prijavljeni samo ekstremni slučajevi i to samo ako dijete koje je žrtva ima sreću da naiđe na osobu koja će mu povjerovati i koja će mu pomoći.
Posljedice zlostavljanja
Djeca koja su bila žrtve seksualnog nasilje imaju razne probleme koji se odnose na njihov identitet, na osjećaj krivice za ono što im se desilo, na osjećaj odbačenosti od okruženja u kome žive i na osjećaj da su osuđeni od drugih.
Ta djeca cijeli život ne mogu da funkcioniše kako treba. Žene koje su zlostavljane u djetinjstvu najčešće nikada ne zasnuju porodicu, niti imaju emotivnu vezu, imaju vječito problema i sa samom sobom i sa raznim traumama koje su doživljavale.