ISTOČNO SARAJEVO - Pripadnicima Zelenih beretki koji su napali kolonu JNA 2. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici komandovao je Jovan Divjak, koji je kasno izdao naređenje svojim ljudima da ne pucaju, kaže Draško Đurić, koji se tada kao mlad vojnik povlačio s vojnom kolonom i koji je neposredni svjedok tog događaja.
"Kada je kolona iznenada i na prevaru napadnuta i presječena, bio sam u trećem ili četvrtom vozilu. Pred mojim očima je pogođeno vozilo i tada je ubijen pukovnik Soknić koji nije htio iz vozila da izađe. Jednostavno su mu prislonili pušku na grudni koš i povukli obarač. Oko njega su bile medicinske sestre i sanitet. Sve se to odvijalo dva metra od mene i to nikada neću zaboraviti", kaže Đurić.
Đurić je desetak dana prije ovog događaja došao iz kasarne u Lukavici da pomogne iseljavanje Komande 2. vojne oblasti na Bistriku. On nije uspio da vidi sve što se dešavalo u Dobrovoljačkoj, ali naglašava da i ono što je vidio i doživio, iako je od tada prošlo dosta vremena, nikada neće zaboraviti.
Đurić potvrđuje da su mnogi vojnici na početku kolone već bili ubijeni ili ranjeni dok su na drugom kraju razgovarali generali Divjak i Milutin Kukanjac.
"Divjak je naišao tek nakon 10-15 minuta i počeo vikati da se ne puca. Međutim, bilo je kasno. Šta je učinjeno - učinjeno je. U tom momentu ja sam ležao na asfaltu s rukama na potiljku, a oko mene je bilo dosta ranjenih. U onom strahu i panici i ne znam šta se sve tačno dešavalo. Samo sam razmišljao kako da izvučem živu glavu", svjedoči Đurić.
On se sjeća da su zarobljenici odvedeni u prostorije FIS-a gdje su bili ispitivani, a mnogi i fizički i psihički maltretirani.
"U odnosu na zarobljene oficire i rezerviste mlada vojska je dosta dobro prošla. Najteže je bilo onima iz Foče i sa Pala, odnosno sa područja koja su bila najosjetljivija na početku rata. Mene u sali niko nije tukao, ali sam batine dobijao od ološa koji se skupljao u prizemlju gdje su se nalazili toaleti", kazao je Đurić.
U FIS-u su bili zatočeni dva dana. Zahvaljujući generalu Aksentijeviću, koji je obavio pregovore sa suprotnom stranom, kasnije su pušteni.
Đurić je potvrdio da su ih Zelene beretke napadale i nekoliko dana prije dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici, tokom priprema za iseljavanje iz Komande na Bistriku.
Među zarobljenim pripadnicima JNA bio je i rezervista Nenad Erić koji je, takođe, iz kasarne u Lukavici upućen da pomogne iseljavanje Komande.
"Ne sjećam se tačno u koliko sati je kolona, u kojoj sam vozio kamion, krenula iz Komande. Odjednom je došlo do zastoja u Dobrovoljačkoj ulici, a čula se i pucnjava. Pripadnici Patriotske lige i Zelenih beretki istjerali su nas iz vozila i natjerali da legnemo na cestu. Jedan od njih udario me puškom u grudni koš i u glavu, psovao mi mater, gazio mi po prstima na rukama. Nakon izvjesnog vremena prislonili su nas uz neki zid, a onda odveli u SUP, pa u FIS", izjavio je Erić.
On je dodao da je tek kada je ustao sa zemlje shvatio koliko je bio blizu smrti, jer je oko sebe vidio nekoliko ranjenih i mrtvih kolega.
"Od viših oficira koji su komandovali napad na našu kolonu nikoga nisam vidio. Moje vozilo se nalazilo na kraju kolone i nisam vidio šta se dešavalo i ko je bio na mjestu gdje je ona prekinuta", priča Erić.
Svjedok je potvrdio da ne zna tačno koliko je pripadnika JNA, koji su u"FIS-u na podu ležali potrbuške, bilo zarobljeno. Kazao je da su odvođeni u podrum gdje su ih, tokom ispitivanja, tukli i mučili.
"Kada su mene odveli u podrum, tamo sam zatekao sada pokojnog Danila Đokića iz Mokrog i izvjesnog vojnog policajca Vukovića iz Foče, koji je izdržao strašne muke. Na njemu je bio samo donji veš i nije bilo mjesta na tijelu gdje ga nisu udarali kundacima od pušaka, nogama i čime su stigli. Da sam ja bio na njegovom mjestu, onolike batine i provokacije sigurno ne bih izdržao - izdao bih i rođenog oca", svjedoči Erić.
Tokom ispitivanja o tome šta je radio kao dobrovoljac JNA, Eriću su u podrumu, nakon početnih udaraca po rukama i tijelu, od udaraca nogom izbijeni zubi. Njegovu agoniju je prekinuo dolazak izvjesne osobe koja je naredila da se prekine maltretiranje.
"Ono što su nas pitali bilo je sasvim nevažno. Interesovalo ih je odakle smo i šta smo radili. U stvari, njima je najvažnije bilo naše ime, odnosno to što smo Srbi. Mogao nas je tući ko je htio, a bilo je dosta ološa koji se tu skupljao. Tako mi je, dok sam sjedio na klupi go do pojasa, prišao jedan mladić, uzeo dokumenta i opalio šamar... Drugi su me nogama udarali u glavu i izbili zube", kazao je Erić.
Svjedok nije mogao reći koliko je zarobljenih pripadnika JNA izašlo na slobodu nakon razmjene koja je ubrzo izvršena.
Svjedočenja
Srna u šest nastavaka - neposrednim svjedočenjima onih koji su bili u koloni, ali i u odlomcima manje poznatih ili javnosti do sada nepoznatih dokumenata - daje sliku onoga što se dešavalo tokom napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u maju 1992. godine.
Riječ je o dokumentovanom zločinu, za koji postoji niz svjedoka. Ipak, ova ubistva i mučenja do sada nisu procesuriana ni pred jednim sudom.
Čegar: U Sarajevu bilo i većih zločina od Dobrovoljačke
Bivši zamjenik komandanta specijalne jedinice policije Republike BiH Zoran Čegar rekao je da u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. jeste počinjen ratni zločin, ali da zna za "veće zločine" koji su počinjeni u Sarajevu.
Čegar je za sarajevsku TV1 rekao da zna da je "u Dobrovoljačkoj ulici neki idiot sasuo rafal direktno u glavu oficiru tadašnje JNA, jer mu ovaj nije htio predati pištolj".
"Naravno da bi i tog čovjeka trebalo pronaći i osuditi za ratne zločine", rekao je Čegar.
On je, međutim, dodao da zna i za "veće zločine počinjene u Sarajevu nego što je onaj u Dobrovoljačkoj".
"Znam da je određeno lice hodalo po Sarajevu sa odsječenim ušima nanizanim na žicu. Takvi ljudi bi u svakom slučaju sada trebalo da odgovaraju i dobiju najmanje 30 godina za takve vrste zločina", rekao je Čegar.
Zoran Čegar je 1992. godine kao zamjenik komandanta specijalne jedinice MUP-a tadašnje BiH bio učesnik događaja u Dobrovoljačkoj ulici.