BANJALUKA - Dragovoljci HOSa pri 156. brigadi Hrvatske vojske Ante Marević i Edib Buljubašić upućuju se na službeno putovanje u svrhu odlaska u matičnu jedinicu, te će putovati na relaciji Zagreb Makarska, stoji u putnom nalogu Hrvatske stranke prava i Glavnog stožera HOSa, izdatom 14. septembra 1992. godine.
Edib Buljubašić, zamjenik komandanta logora `Dretelj`, kaže da je i to jedan od dokaza da je Hrvatska vojska učestvovala u ratu u BiH.
`Nakon te naredbe stigao sam u Ljubuški, gdje me je lično primio pukovnik Ivica Primorac. Preporučio me je generalu Blažu Kraljeviću da me postavi za zamjenika komandanta kasarne 'Bruno Bušić' Dretelj kod Čapljine, odnosno logora 'Dretelj'`, kaže Buljubašić.
Dodaje da je Primorac tada znao da je on odbjegli osuđenik i ubica, ali to mu tada, kaže, nije smetalo jer su mu trebali egzekutori. Kaže da se iz pismene zapovijesti o obezbjeđivanju punkta Krivodol nakon atentata na generala Blažu Kraljevića, koju je potpisao kapetan Ivan Petrušić, vidi da je on tu zapovijest potpisao kao odgovorni u logoru `Dretelj`.
Primorac i Petrušić ranije su demantovali Buljubašićeve izjave tvrdeći da sa logorom `Dretelj` nemaju nikakve veze.
Međutim, Buljubašić tvrdi da je Primorac sa još nekoliko oficira, odlučivao koju vrstu kazne treba primijeniti nad zatvorenim srpskim civilima u logoru `Dretelj` kod Čapljine, a njegove zapovijedi izvršavali su on, poručnik Šime Martinović i vojnici-policajci HOS-a u `Dretelju`.
On je ranije priznao da je po naređenju kapetana Ivana Petrušića, komandanta tog logora, izdao naredbu za strijeljanje Bože Balabana i Jove Pejanovića u tom logoru. `Primorčeva politika bila je zločinačka i genocidna. To je demonstrirao ubijanjem, silovanjem i protjerivanjem srpskog stanovništva 1992, a zatim i Muslimana 1993. godine. Koncentracioni logor `Dretelj` za srpske civile, koji su brutalno mučeni i ubijani, osnovao je 1992. godine kao pukovnik HOS-a i sa funkcijom dozapovjednika HOS-a za Hercegovinu`, kaže Buljubašić.
Ističe da je u logoru tada bio i pukovnik TO Salko Dedić, oficir Armina Pohare, i da je Primorac s njim dogovarao da u jedan od hangara bude smješteno oko 300 mudžahedina i pripadnika Handžar divizije, koji su pristizali i trebalo da pristignu iz Zagreba i Posavine, Slavonskog i Bosanskog Broda.
`Sastanci o tome održavani su u mojoj i kancelariji kapetana Ivana Petrušića. Tim sastancima prisustvovali su Primorac, general Kraljević i svi visoki oficiri HOS-a i TO BiH. U 'Dretelj' smo primali novopristigle mudžahedine i pripadnike Handžar divizije. Hosovci su im noću u spavaone dovodili žene, Srpkinje zatočene u logoru 'Dretelj', gdje su one bile seksualno iskorištavane`, kaže Buljubašić.
Dodaje da su Primorac i Petrušić, kad je policija HVO u Čapljini uhapsila nekoliko mudžahedina, intervenisali da se isti puste i da je tada došlo do razmjene vatre između HOS i HVO.
Buljubašić kaže i da je svjedok ubistva generala Blaža Kraljevića i njegovih osam pratilaca na punktu Kruševo - Krivodol kod Čitluka. Tvrdi da je to organizovao pukovnik Primorac, te da je izvršenje tog atentata čestitao Mladenu Naletiliću Tuti, Vinku Martinoviću Šteli i Ivanu Andabaku.
Buljubašić u zeničkom zatvoru izdržava tridesetčetvorogodišnju kaznu zbog ubistava četiri osobe, koja je počinio prije i poslije posljednjeg rata u BiH.