VAŠINGTON, BANJALUKA - SAD su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pružile Aliji Izetbegoviću šansu da kroz pozitivan tretman sarajevskih Srba pokaže da je za multietničku BiH, ali on tu šansu nije iskoristio, proističe iz nedavno objavljenih dokumenata CIA.
Podsjećamo da je jedan od glavnih razloga za otvorenu podršku Bošnjacima administracije predsjednika Bila Klintona bilo to da su, po njihovom mišljenju, Srbi željeli veliku Srbiju, Hrvati veliku Hrvatsku, a jedino Bošnjaci multietničku i nepodijeljenu BiH.
U dokumentu od 7. decembra 1995. godine govori se o posjeti glavnog američkog pregovarača Ričarda Holbruka Izetbegoviću, zbog zabrinutosti SAD zbog opasnosti od masovnog egzodusa Srba iz sarajevskih opština koje, po Dejtonu, treba da pripadnu FBiH.
"Holbrukova misija će biti da ohrabri Bosance (muslimane) da odmah preduzmu konkretne korake kako bi srpskoj populaciji garantovali bezbjednost kada ta područja dođu pod federalnu kontrolu", piše u dokumentu.
Konkretne mjere koje će Holbruk predložiti, kako piše u dokumentu, su sljedeće: odgađanje ulaska federalnih snaga u srpska područja u trajanju od 90 dana, jačanje prisutnosti IFOR-a, postepeno uspostavljanje muslimanske policije pod međunarodnim nadzorom, koja bi imala multietnički sastav, formiranje privremene tranzicione gradske vlasti i uspostavljanje komisije za ljudska prava.
SAD bile zabrinute zbog opasnosti od masovnog egzodusa Srba iz sarajevskih opština
"Mada ovi koraci sami po sebi neće biti dovoljni da ohrabre Srbe da ne napuštaju glavni grad, vjerujemo da je ovo važna prilika za Izetbegovića da dokaže u praksi da je opredijeljen za očuvanje jedinstvene multietničke BiH", ističe se u dokumentu.
Ipak, krajem naredne godine, u analizi toga šta je učinjeno po ovom pitanju, u dokumentu od 27. oktobra 1996. godine, ističe se da do toga nije došlo.
"Na muslimanske lidere se na Zapadu generalno gleda kao na jedinu grupu u BiH koja želi obnovu multietničkog društva. Ali, muslimanski lideri nisu uradili ništa da ohrabre desetine hiljada sarajevskih Srba da ne napuste sarajevska predgrađa početkom ove godine", istaknuto je u tom dokumentu.
U dokumentu od 29. decembra 1995. godine istaknuto je da su srpski predstavnici pokušali da promijene situaciju u kojoj bi ta područja ostala pod srpskom kontrolom.
"Srpske civilne vlasti u Sarajevu pokušavaju da odgode implementaciju ovih odredaba ili da ponovo pokrenu pregovore o drugim dejtonskim obavezama", istaknuto je u dokumentu.
Inače, zanimljive su neke tvrdnje iz dokumenata o Sarajevu kao glavnom gradu BiH. Recimo, u dokumentu od 10. jula 1996. godine Holbruk tvrdi da tokom rata vlast BiH u Sarajevu nije imala skoro nikakvu kontrolu ni nad područjima koja nisu bila pod kontrolom srpskih snaga.
"Od aprila 1992. godine do septembra 1995. to u stvari nije ni bila vlada. Gotovo da je to bio pokret u opkoljenom Sarajevu. Zapadna Bosna je imala druge lidere. Bihać je očigledno bio na nekom drugom mjestu. Mostar je, takođe, bio negdje drugdje", navodi Holbruk.
Zanimljivo je, takođe, da u istom dokumentu Holbruk tvrdi da je pristanak Srba pri kraju dejtonskih pregovora da predaju Sarajevo bilo jedno od najvećih dostignuća ikada i da su svi bili iznenađeni.
Različiti aršini
Američka administracija je, prema prijedlogu Stejt departmenta, pripremila različite aršine u slučajevima da Bošnjaci ili Srbi odbiju plan kontakt grupe, prema kojem bi 49 odsto teritorije pripalo Srbima, a 51 odsto FBiH, stoji u dokumentu od 13. juna 1994.
"Ako Srbi prihvate, a muslimani odbiju, prema papiru razmotrićemo različite nivoe olakšanja sankcija (prema Srbima) u zavisnosti od toga koliko će se Srbi povući na njihovih 49 odsto. Ako muslimani prihvate, papir Stejt departmenta predviđa brojne opcije za prisiljavanje Srba na saradnju, uključujući ukidanje embarga na oružje Bošnjacima i različite tipove vazdušnih udara na srpske mete", ističe se u dokumentu.
Osim ovog, predložen je i plan Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koji takođe ne predviđa sankcije za Bošnjake.
Ćosić 1992. izdao Miloševića?
Dobrica Ćosić, bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, je 1992. izdao Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije, zbog čega ga je Milošević uklonio s vlasti, stoji u dokumentu CIA od 6. februara 1995. godine.
Naime, u toku rasprave o tome kako da se ispregovara srbijansko priznanje Hrvatske, čelnici administracije su se prisjetili incidenta iz 1992. godine.
"Milošević je pokušao prepustiti drugim liderima (u Srbiji) da pregovaraju s Hrvatskom, što je Sajrusa Vensa dovelo do zaključka da bi predsjednika Ćosića mogli privoljeti da 'zaobiđe' Miloševića. Milošević je ovo 'izdajničko' ponašanje iskoristio kako bi Ćosića u odgovarajuće vrijeme sklonio s vlasti", stoji u dokumentu.