Mileva Aksentić i njen sin Dragan Aksentić ubijeni su s leđa u večernjim časovima, 9. marta 1999. godine, na kućnom pragu u selu Seferovci, kod Srpca
Majku i sina, koji su u vrijeme zločina imali 45, odnosno 26 godina, ubilo je troje napadača, među kojima je bila i žena.
Identitet ubica do danas nije utvrđen, iako bliski članovi porodice i mještani sumnjaju na vrlo uzak krug osoba, a većina je bila predmet detaljne policijske istrage i ispitivanja.
Ubistvo je policiji prijavljeno oko 22.30, kada su komšije Aksentića začule više rafala ispred kuće u kojoj su živjeli majka i sin.
Tokom uviđaja policija je pronašla 22 čaure, te više zrna kalibra 7,62 milimetra, no vrsta oružja koje su koristile ubice do danas nije utvrđena.
Tokom obdukcije na tijelu majke i sina utvrđeno je više teških povreda u predjelu glave i ekstremiteta, koje ukazuju da su ubice bile istrajne u namjeri da majku i sina ne ostave među živima.
Kao i u nekoliko drugih slučajeva, policija je i u ovom imala izjavu mještana da je u blizini kuće, nekoliko trenutaka prije zločina, primijećen "manji bijeli automobil", koji, međutim, nikada nije pronađen.
Istraga
Tokom istrage inspektori su saslušali oko 50 osoba koje su bile povezane s porodicom Aksentić.
Oni najsumnjiviji, njih 20, upućeno je na detektor laži, no svi su, ako je suditi prema ovom aparatu, govorili istinu.
S mjesta ubistva izuzete su ukupno 22 čaure, a nakon vještačenja utvrđeno je da je jedan ubica pucao, dok su preostalih dvoje, među kojima i jedna žena, bili u "pratnji" i direktni su svjedoci smaknuća majke i sina.
Ubica je Milevi i njenom sinu Draganu pucao u glavu, a mnogobrojni hici završili su i u unutrašnjosti kuće i na ulaznim vratima.
Rupe od hitaca za koje još nije utvrđeno iz kog su oružja su ispaljeni i danas su jasno vidljive u porodičnoj kući Aksentića, u kojoj živi Branko sa svojom drugom suprugom Grozdom.
Kako bi tokom istrage utvrdili o kojem oružju se radi, policija i inspektori pretresli su na desetine privatnih posjeda na kojima je pronađena velika količina ilegalnog oružja i municije.
Otac
Za Branka Aksentića i njegovu drugu suprugu Grozdu, osumnjičeni imaju ime i prezime
Nažalost, nakon sprovedenih balističkih vještačenja, nije utvrđeno da je pucano iz neke od zaplijenjenih automatskih pušaka.
Inspektori CJB Banjaluka, koji su ranije radili na rasvjetljavanju tog slučaja, "udarili su u zid" i nakon saznanja da je nedaleko od kuće Aksentića u noći zločina primijećen "manji bijeli automobil", poput pežoa 205 ili slično, koji, međutim, nikada nije pronađen, niti je povezan sa zločinom.
S mjesta zločina izuzeti su brojni tragovi, prije svih otisci, koji i danas "čekaju" u bazi kako bi pomogli pravdi i jednom riješili taj "zaboravljeni slučaj".
Obdukcija tijela Mileve i Dragana koji nisu imali neprijatelja i koji su živjeli normalnim, radničkim životom, otkrila je koliko je ubica bio uporan da im ne pruži nadu u moguće preživljavanje.
Tako su svi hici ispaljeni u Milevu završili u predjelu njene glave, dok je Dragan bio izrešetan po cijelom tijelu, ali opet kao i majka, najviše hitaca je pogodilo glavu.
Obdukcija je utvrdila da je Dragan pogođen u lijevu lopaticu, lijevi pazuh, zatim sa tri hica u predjelu lica, desnu potkoljenicu i u vrat. Sve rane kod pokojnog Dragana bile su prostrelne, što ukazuje, kao i mjesta na kojima su pronađene čaure, da je ubica pucao iz blizine.
Osumnjičeni: Nakon niza saslušanja i poligrafa istraga je "spala na jedno ime", Željka Suvajca (44), prvog komšiju Aksentića i bliskog rođaka pokojnika, koji je nestao upravo u vrijeme ubistva Mileve i Dragana.
Gotovo neočekivano, Suvajac je uhapšen 4. januara ove godine, desetljeće nakon raspisivanja potjernice, na graničnom prelazu Rača, i to na osnovu potjernice banjalučke policije zbog sumnje da je povezan sa ubistvom Aksentića.
Tokom kriminalističke obrade Suvajac je izjavio da poznaje Aksentiće, ali da je u vrijeme ubistva bio u Srbiji, tačnije u Beogradu, te da ih nije ni mogao ubiti.
Suvajac je zatim upućen na poligraf, koji je takođe prošao, nakon čega je pušten na slobodu i trenutno živi u porodičnoj kući, uz kuću Aksentića.
Suvajac je, naime, imao podeblji dosije u policijama Mađarske, Republike Srpske i Srbije i to zbog višestrukih krađa, odnosno džeparenja.
Poligraf
Na poligraf je upućeno 20 osumnjičenih i svi su "prošli"
Kako nam je potvrđeno, Suvajac je 1996. godine bio deportovan iz Mađarske, nakon što je "pao" zbog krađa i džeparenja. Nakon deportacije u BiH, Suvajac se vratio u rodno mjesto da bi ponovo došao u sukob sa zakonom.
Naime, pored potjernice koja je za njim bila raspisana zbog Aksentića, Suvajca su tražili i zbog napada na mještanina na kojeg je nakon svađe bacio ručnu bombu. Taj napad se dogodio u vrijeme ubistva Aksentića.
Nakon svega, Suvajac je pobjegao u Srbiju, gdje je uhapšen, takođe zbog krađa, i osuđen na petogodišnju robiju koju je odležao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.
Kada je uhapšen na graničnom prelazu Rača u januaru ove godine, u to vrijeme prvoosumnjičeni za ubistvo Aksentića izjavio je da je krenuo kući kako bi izvadio nove dokumente.
Bliski članovi porodice Aksentić tvrde da je upravo Suvajac prijetio nekoliko dana prije ubistva Mileve i Dragana da će pobiti tu porodicu.
Članovi porodice ujedno smatraju da Suvajac "sigurno zna nešto o ubistvu".
Porodica: Punih 12 godina nakon zločina o kome se i danas uveliko priča u Seferovcima, za Branka Aksentića i njegovu drugu suprugu Grozdu, osumnjičeni imaju ime i prezime.
Iako su pomenuti i ranije bili privedeni i to neposredno nakon ubistva i "priključeni" na poligraf, policija ih nije mogla povezati sa zločinom, no inspektori CJB Banjaluka koji su nedavno aktivirali ovaj slučaj ne isključuju mogućnost da je ubica "prošao kroz ruke" kolegama koje su ranije vodile ovaj slučaj.
Branko Aksentić ispričao je tako da je nakon ubistva prve supruge i sina imao četiri infarkta i da je prije pet godina, zahvaljujući operaciji na otvorenom srcu, sa gotovo nikakvim šansama ipak ostao u životu, nadajući se da će dočekati dan kada će policija uhapsiti ubice njegovih najmilijih koji se skrivaju već drugu deceniju.
"Kada su ubijeni, ja sam radio u Njemačkoj. Zazvonio je telefon i rekli su da mi je mrtva žena, sina mi nisu ni spomenuli. Da je i on ubijen saznao sam tek po dolasku kući u Seferovce", prisjetio se Branko.
Saslušani
Inspektori su tokom istrage saslušali 50 osoba koje su bile povezane s porodicom Aksentić
Pokazujući rupe od metaka koji su kao simbol gnusnog zločina i danas jasno vidljivi na kućnom pragu Aksentića, Branko tvrdi da je ubica ili nalogodavac bio neko vrlo blizak porodici.
Brankova priča gotovo da je nestvarna, jer se u svim sumnjama koje je javno iznio provlači ime njegove kćerke Živanke Radojčić, koja, pak, tvrdi da je otac kivan na nju jer je nedavno izgubio sudski spor vezan za podjelu imovine.
Branko tvrdi kako mu supruga i sin nikada nisu imali probleme, dok mu je, kako je rekao, kćerka kao srednjoškolka krala novac iz kuće. Živanka tvrdi da nikada nije ukrala novac iz kuće, te da je s ocem u višegodišnjem sporu, jer želi da se izbori za svoj dio porodične imovine, koju je, kako navodi, njen otac namijenio drugoj ženi i njenoj djeci.
Živanka je, pored optužbi na račun oca da nikada nije ni zaplakao za pokojnom suprugom i sinom, ispričala da je njen pokojni brat ipak imao problema, kako sa suprugom s kojom je živio samo četiri mjeseca u braku tako i s nepoznatim ljudima koje je u nekoliko navrata dovodio u kuću.
"U noći ubistva Dragan je došao kod mene i rekao da ide kod rođake da pozove oca koji je tada radio u Njemačkoj i obavijesti ga da su dobili sudski poziv od bratove supruge koja zbog zajedničkog života koji je trajao četiri mjeseca traži dio imovine", ispričala je Živanka.
Napadači
Majku i sina koji su u vrijeme zločina imali 45, odnosno 26 godina, ubilo je troje napadača, među kojima je bila i žena
Dodala je da joj se brat u nekoliko navrata liječio na Psihijatrijskoj klinici, gdje je i upoznao svoju suprugu.
Živanka je pojasnila da joj je pokojni brat u kuću u Seferovcima dovodio i sumnjive osobe, koje je majka morala tjerati sjekirom.
"Sudski poziv koji je bio upućen bratu, majci i ocu nikada nije pronađeni, a brat ga je tu noć nosio sa sobom. Nikada kasnije nisam ni čula za tu bratovu suprugu", ispričala je Živanka.
Iz policije su potvrdili da je, pored ostalih osumnjičenih, saslušana i supruga pokojnog Dragana, koja je, takođe, "prošla" poligraf i puštena je kući.
DOSSIER
CJB Banjaluka aktivno je počeo raditi na rasvjetljavanju neriješenih ubistava koja datiraju od devedesetih godina prošlog vijeka. U cilju otkrivanja ubica, "Nezavisne novine" dobile su ekskluzivno pravo da kao prvi štampani medij javnost "podsjete" o kojim slučajevima se radi.
Molimo sve koji imaju informacije o neriješenim ubistvima o kojima budemo pisali da to anonimno dojave na dežurni broj policije 080 020 505, odnosno 122 ili na mail adresu [email protected].
Dio izjave
"Poznavao sam Branka Aksentića i njegovu porodicu kao komšije iz sela. Nikada nisam bio u sukobu s njima. U vrijeme ubistva bio sam u Beogradu i nisam učestvovao u ubistvu Mileve i Dragana Aksentića", dio je izjave Željka Suvajca, za kojim je bila raspisana i potjernica.
Pored kriminalističke obrade, Suvajac je odveden i na poligraf, koji je pokazao da u to vrijeme jedan od najsumnjivijih, ipak, govori istinu.