Mladen Pekija iz Knežice, kod Kozarske Dubice, otac, uzoran građanin i pripadnik Vojske RS, ubijen je u eksploziji mine koju su nepoznati ubica ili više njih postavili ispod njegovog kombija 12. marta 2002. godine.
Ubistvo se i danas vodi kao neriješen slučaj, a njegovi roditelji, kao i djeca i supruga, više od devet godina žive u nadi da će krivci biti pronađeni i privedeni pravdi.
Istraga nakon ubistva, u kojoj je učestvovala i međunarodna policija, nije otkrila ništa, barem ne krunske dokaze koji bi otkrili ubicu ili njegove pomagače.
Ono što je poznato, jeste da je bilo privedeno više osoba, neke od njih su odvedene i na poligraf, da je u istrazi korišten i pas tragač, ali bez uspjeha, ubica je i danas na slobodi.
Porodica, u slijepoj ulici, čak se obratila i vidovnjacima, koji su na podmukao način iskoristili njihovu tragediju i izmamili novac od uplakanih članova.
Uviđaj
Policija iz Kozarske Dubice ogradila je dvorište porodične kuće Pekija u Knežici u jutarnjim časovima 12. marta 2002. godine, svega nekoliko trenutaka nakon što je prijavljena tragedija.
Mladen, koji je u vrijeme ubistva imao 43 godine, preminuo je ubrzo nakon što je ušao u svoj zeleni kombi mercedes parkiran u dvorištu i tako aktivirao protivpješadijsku magnetnu minu u kojoj je bilo 40 grama razornog TNT eksploziva.
"Taj dan, utorak, odnosno jutro, bilo je kao i svako drugo, Mladen je popio kafu, oprostio se od nas i rekao da mora do Prijedora. Otišao je i više se nije vratio", kroz suze i jecajući prisjetila se kobnog dana Mladenova majka Mira Pekija.
Uplakana majka i baka ispričala je kako se sjeća svakog detalja kobnog dana kada joj je poginuo sin i ostavio iza sebe dvoje male djece i suprugu.
"Ustao je, nagnuo se onako preko stola sa rukama naprijed i rekao: 'Bog neka vam je na pomoći' i otišao. Nije to bilo ništa čudno za njega da tako kaže, mislio je da se snađemo, jer su majstori upravo završavali radove na spratu naše kuće, gdje se Mladen namjeravao preseliti sa suprugom i dvoje djece, naše unučadi, koji su tada imali 10, odnosno 12 godina", prisjetila se majka ubijenog.
Mladen je kobnog dana oko 7.30 ušao u kombi, okrenuo ključ, nakon čega je odjeknula detonacija, koju otac pokojnika opisuje kao detonaciju "tupog" zvuka.
Otac Mile Pekija bio je svega nekoliko metara od kombija u trenutku eksplozije.
"Kombi je bio parkiran ispod nadstrešnice. Mladen je krenuo prema kabini, a ja sam dohvatio neku kantu. Ušao je u kombi i nekoliko sekundi kasnije začuo se tup zvuk. Prišao sam da vidim šta se dogodilo, a Mladen je bio na zadnjem dijelu kombija. Izvukao sam ga napolje, ali je preminuo gotovo na rukama", prisjetio se Mile dana kada je izgubio sina.
Istraga
Policijska istraga, koju porodica ocjenjuje da je bila sve samo ne detaljna i profesionalna, navodno je utvrdila veći broj motiva, od toga da se pokojnik bavio preprodajom lovačkih pasa, što porodica negira, do svađe sa suprugom, što je takođe odbačeno od strane porodice.
Jedini motiv koji se preklapa između policije i porodice jeste taj da je Mladen za vrijeme rata bio vozač u Vojsci RS, da je vozio "krupne zvijerke", te da je "vidio dosta toga", što ga je moglo stajati života.
Ljubiša Cvišić, inspektor za krvne delikte u CJB Banjaluka, čiji je odjel preuzeo sva neriješena ubistva od sredine devedesetih godina prošlog vijeka u nadi da će neka od njih biti riješena, potvrdio je da je jedan od mogućih motiva ubistva Pekije taj što je trebalo da svjedoči protiv određenog broja oficira.
"Pokojnik je bio vozač u Komandi 11. dubičke brigade i trebalo je da svjedoči u disciplinskom postupku protiv oficira koji su bili osumnjičeni za krađe goriva i ratnog plijena. Jedan dio istrage o ubistvu Pekije upravo je bio usmjeren na ovaj motiv, ali nije bilo uspjeha", naveo je Cvišić.
Dodao je kako je policija sa mjesta zločina izuzela određeni broj tragova koji su poslati na vještačenja, ali da krivci za ubistvo Pekije do danas nisu otkriveni.
Zanimljivo je da je i oficir koji je podnio prijavu protiv svojih kolega zbog ratnog profiterstva u međuvremenu takođe preminuo.
Porodica
Otac ubijenog Mile Pekija, kojeg smo zatekli ispred groba svoga sina, ispričao je umornim glasom da je istraga od njenog prvog dana bila traljava, jer u njoj nisu učestvovali kako je rekao, stručnjaci.
"Nije da potcjenjujem, ali tu su bili samo ljudi iz Kozarske Dubice, niko nije došao iz Banjaluke da radi na ovom slučaju", kazao je Mile Pekija.
Kaže kako je njegov sin za vrijeme rata bio vozač u Komandi i automehaničar.
"Sve je znao popraviti, ali bukvalno sve. Došao je taj rat i vojska ga je uzela sebi. Vozio je komandante, koje je takođe dovodio kući. Sjećam se da je jedne prilike na balkonu porodične kuće dugo pričao sa čovjekom koji je danas jedan od vodećih ljudi Boračke organizacije. Nisu se svađali, pričali su, toga se sjećam", prisjetio se Pekija.
Otac ubijenog Mladena pomenuo je da su "neki ljudi" govorili kako je njegov pokojni sin tokom rata vidio nešto što nije smio, pa su ga čak povezivali i sa Ratkom Mladićem, ali otac ne pridaje veliku važnost pričama rekla-kazala.
"Mene interesuje samo ono što se istraži i to je to, ali, eto, istraga traje već više od devet godina", dodao je Mile.
Njegova supruga Mira ispričala je kako je nakon ubistva sina njeno zdravlje ozbiljno narušeno, ali "da vjeruje u Boga i njegovu kaznu, koja će stići Mladenove ubice".
"Nema dana da ne zaplačem za sinom, ostala sam da živim bez zdravlja i živaca. Ono što znam jeste samo gdje je grob moga sina, ali Mladen nam je ostavio dvoje unuka, Marka i Jelenu, koji su uspjeli u životu i to nam je sada jedina sreća", jecajući je ispričala Mira, pokazujući slike dvoje unuka.
Majka i otac pokojnika negirali su da je njihov sin imao sukobe sa suprugom i da je ubistvo Mladena povezano sa prodajom lovačkih pasa.
"Lovačkim psima, kojih i danas nešto imamo, bavio sam se isključivo ja i Mladen nije imao ništa s tim, jedino što je sa drugarima odlazio u lov", kratko je odgovorio Mile.
Ljubazni domaćini Mile i njegova supruga Mira prisjetili su se i kako ih je jednog popodneva preveslao banjalučki vidovnjak.
"Jedna komšinica mi je dala papirić sa brojem tog vidovnjaka. Pozvala sam ga i zaprepastilo me kada je rekao da je moj pokojni sin imao bebu koju je sahranio sa godinu dana. Pomislila sam tada da ovaj čovjek uistinu nešto zna. Ispričao mi je tada preko telefona da su u ubistvu moga sina učestvovale dvije osobe, da je jedna otišla preko granice, a da je druga tu među nama. Nije pominjao nikakva imena, ništa, samo je na kraju razgovora rekao da ga nazovem za nekoliko dana. Nekoliko dana nakon tog prvog razgovora dobili smo ogroman telefonski račun i više ga nisam zvala, jer sam bila prevarena", ispričala je Mira.
Pomoć
Inspektori za krvne delikte CJB Banjaluka u čijoj nadležnosti se nalazi ovaj slučaj, zamolili su sve one koji imaju bilo kakve informacije o ubistvu Mladena Pekije da to potpuno anonimno, bez otkrivanja identiteta mogu prijaviti na broj krimolovaca 080 020 505, ili na broj policije 122.
Apelu se pridružila i porodica, koja više od devet godina čeka da ruka pravde, kako kažu, barem ova zemaljska, stigne ubicu ili ubice njihovog Mladena.
43 - godine imao Mladen u vrijeme ubistva
2 - djece ostalo iza pokojnika
12 - godina u vrijeme ubistva oca imalo starije dijete
10 - godina u vrijeme ubistva oca imalo mlađe dijete
40 - grama TNT-a imala mina koju je ubica postavio
Činjenice
- privedeno više osoba na razgovor
- neki od privedenih podvrgnuti su poligrafskom ispitivanju
- u istrazi korišten pas tragač
- u rješavanju ubistva učestvovala policija iz Kozarske Dubice
- angažovani i vidovnjaci
Motivi o kojima se nagađalo
- preprodaja lovačkih pasa
- svađa sa suprugom
- ubijeni kao vozač u Vojsci RS vozio "krupne zvijerke"
- nastradali trebalo da svjedoči protiv oficira