Građani BiH tek treba da izgrade političku kulturu, a poslanici koji ih predstavljaju razmišljaju na feudalni način, zbog čega nema ni građanskih inicijativa, smatra Dubravko Lovrenović, nosilac liste Pokreta za promjene BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Smatra da u bh. parlamentu mogu biti usvojeni zakoni potrebni za evropske integracije, ali samo ukoliko tu budu sjedili ljudi koji neće kočiti progersivne procese. Stav njegove stranke je da su ustavne promjene trebale biti usvojene, te ocjenjuje da će ovaj proces biti nastavljen nakon izbora.
NN: Koliko bh. parlament u ovom kapacitetu može da ispuni obaveze koje će pred BiH postaviti EU u narednom periodu?
LOVRENOVIĆ: Sve obaveze koje je pred BiH postavila EU, i ne samo te obaveze, već i one koje proističu iz potreba aktualnog vremena, mogao bi ostvariti svaki parlament sastavljen i po ovom i po drugome ključu, pod uvjetom da se u tom parlamentu nađu konstruktivne političke snage koje neće kočiti proces donošenja odgovarajućih zakona. Nažalost, to u proteklom periodu nije bio slučaj, ako se izuzme kratki period vladavine Alijanse za promjene. Pozanato je da je u aktualnom sazivu parlamenta većinu zakona donio, odnosno nametnuo visoki predstavnik.
NN: Je li bilo nametanja zakona i u vrijeme Alijanse?
LOVRENOVIĆ: Ako ga je i bilo, nije bilo u onoj mjeri u kojoj je bilo u vremenu prije i poslije Alijanse. Ne govorim pristrasno i sigurno je da je period Alijanse bio jedina svijetla točka u ovom tunelu u kojem smo već 15 godina.
NN: Kakav je Vaš stav u vezi sa ustavnim promjenama?
LOVRENOVIĆ: Stav Pokreta za promjene BiH bio je i ostao da su se promjene trebale prihvatiti, ne zato što su one bile toliko kvalitetne pa ih je bezrezervno trebalo podržati, već jednostavno zbog toga što su te promjene, barem jednim malim korakom, otvarale mogućnost da se u daljem procesu parlamentarnih procedura te promjene nadograde. Time bi BiH, konačno, umjesto ovoga Vijeća ministara, koje u ovom trenutku ne predstavlja ništa drugo nego jedan atrofirani birokratski aparat, dobila istinsku modernu vladu sa autoritetom i adekvatno Predsjedništvo BiH. Iz dobro poznatih razloga to se nije desilo, ali će u narednom periodu morati da se vrati tamo gdje je i prekinuto, a to je parlament.
NN: S obzirom da ste bili u izvršnoj vlasti, kako komentarište odnos parlamenta i Savjeta ministara BiH i koliko je to koordiniran rad?
LOVRENOVIĆ: Nisam siguran koliko se može govoriti o njihovom koordiniranom radu. Svjedoci smo čestoga ponavljanja raznih vrsta ekscesa, kako unutar samog Vijeća ministara BiH, tako i na relaciji Vijeće ministara - parlament. Političke opcije koje su sada na vlasti mogu tu i ostati, samo u uvjetima permanentne krize. Dakle, čak i tamo gdje problema nema, problemi se izmišljaju da bi se javna energija, društvena enregija usmjeravala na sasvim sporedne stvari, dok zapravo stvarni život pored nas prolazi.
NN: Koliko građani u BiH imaju mogućnosti za pokretanje inicijativa za donošenje i izmjene zakona i da li nevladin sektor može iskoristiti parlamentarce u tome?
LOVRENOVIĆ: Upravo sada u ovoj predizbornoj farsi i kiču vidimo kako autobusi vozaju ljude duž Bosne i Herecegovine, vozaju ih i doslovce i u prenesenom značenju, do velikih sportskih dvorana. Ako je to slika našeg građanina, a bojim se da u velikoj mjeri jeste, onda je ona usitinu porazna. I tada moramo reći, ma koliko to zvučalo deprimirajuće, da su građani očito malo zainteresirani, ili bolje reći nemaju niti jedan mehanizam za pokretanje ovih inicijativa. To se vidjelo i u procesu ustavnih promjena. Ovo se može objasniti i nasljeđem prethodnoga sistema, jer su komunizam i socijalizam, unatoč i dobrim stranama, umrtvili potpuno ono što bismo nazvali građanska inicijativa koja na Zapadu počiva na nevladinom sektoru.
NN: Može li se to promijeniti i koliko su poslanici na usluzi građanima koji su ih svojim glasovima doveli u parlament?
LOVRENOVIĆ: Mogao bih navesti dosta primjera da poslanici onoga trenutka kada uđu u parlament zaborave na građane koji su ih izabrali. Ovdje ne mogu da ne pomenem pokušaj da donesu zakon sa, moglo bi se reći, bogovskim povlasticama za poslanike. To govori da većinu njih, ne sve, zanimaju samo poslanički paušali i privilegije za njih i njihovu obitelj. Takvi ljudi, takvi poslanici s feudalnim načinom razmišljanja, savršeno se uklapaju u sliku BiH kakvu imamo danas. BiH danas živi neku vrstu svoje postkolonijalne prošlosti i tek treba da nađe svoj politički indentitet, građani ove zemlje tek treba da izgrade svoju političku kulturu. Nažalost, to ide sporo i ići će sporo jer politička elita ove zemlje, a njoj pripadaju ljudi koji sjede u državnom parlamentu, nisu na visini zadatka.