SP Qatar 2022.

BiH

Emir Vajzović: Srbija neće biti nova Bjelorusija

Emir Vajzović: Srbija neće biti nova Bjelorusija
Foto: Ustupljena fotografija | Emir Vajzović: Srbija neće biti nova Bjelorusija
Edin Barimac

Emir Vajzović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, govori o tvrdim i mekim metodama Rusije na Balkanu i odnosu BiH i NATO saveza

U aktuelnoj situaciji, dok traje ruska invazija na Ukrajinu, kriza u regiji je sve osjetnija. Da li je zvanični Bruxelles, poput administracije SAD, svjestan ruskog uticaja na Balkanu i čemu bi njegov pojačani uticaj mogao voditi?

VAJZOVIĆ: Mislim da smo u fazi kada je cijelom svijetu jasan ruski utjecaj i značaj njegovog djelovanja. Odranije je evidentno da Rusija, preko svojih proksija iz Srbije i Republike Srpske, destabilizuje region, širi utjecaj ruske vanjske politike i priprema teren za neki od budućih scenarija koji će zatrebati Rusiji u novoj šahovskoj partiji koja se trenutno igra. Europska unija je vrlo svjesna ruskih namjera, metoda i mogućih implikacija. Međutim, ponovo do izražaja dolaze tromost, manjak odlučnosti i neefikasni mehanizmi adekvatnog djelovanja u ovakvim hibridnim asimetričnim prijetnjama.

Metode meke moći, koje Rusija uspješno provodi, tj. sposobnost da se dobije ono što se želi putem privlačenja ili privlačnosti, a ne prisilom ili plaćanjem, djeluju paralelno s tvrdom moći, tj. načinima ostvarivanja ciljeva oružanim putem ili ekonomskim mjerama. Rusija je na zapadnom Balkanu našla plodno tlo za metode meke moći, jer se ona već neko vrijeme aktivno primjenjuje iz Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, te Srbije prema Crnoj Gori. Glavna okosnica je religijska, etnička i nacionalna pripadnost, kao centripetalna sila prema "matičnoj" državi i centru političke moći. Time se oduzima sposobnost kritičkog, informisanog i obrazovanog procesa donošenja odluka i slijepo prati dominantna politika iz "matične" države, tj. političkog centra moći. Po tom principu i logici postalo je normalno shvatanje da svi katolici u Bosni i Hercegovini jesu Hrvati, te da svi Hrvati prate ili trebaju/moraju pratiti politiku Zagreba i Katoličke crkve, koji često djeluju sinhronizovano, koristeći svoje etnopolitičke elite u Bosni i Hercegovini za interese države Hrvatske. Istim se modelom u odnosima prema Bosni i Hercegovini koristi Beograd, odavno, više od stotinu godina. Takvim je pristupom, naravno, pripremana i agresija na Bosnu i Hercegovinu i od njega se, neprikriveno i možda još uspješnije, nije odstupilo ni svih ovih godina poratnog perioda. Budući da Rusija pritom ima krovnu moć i ulogu matice prema većini pravoslavnog svijeta u regionu, pod njezinim se utjecajem i pokroviteljstvom vrlo uspješno provodi zacrtana agenda evidentna na različitim poljima ili realizirana kroz razne elemente. Na prvom su mjestu, evidentno, politički sukobi, konfrontacija političkih grupa, cyber napadi, atentati, kompromitiranje i ucjene, uključivanje kriminalnih grupa, (zlo)upotreba referenduma. Kao drugo, uključuje se kultura, prizivanje i oživljavanje povijesti i tome slično, dakle, mijenjanje historije za vlastite potrebe i potrebe savremenog političkog trenutka, upotreba Ruske pravoslavne crkve, manipulacija simbolima, iskorištavanje ili, tačnije rečeno, zloupotreba medija. Ovo posljednje najviše se provodi eksploatacijom vrlo niskog nivoa medijske i informacijske pismenosti građana, čemu opet posebno ili najviše pogoduje za takvo djelovanje povoljno informacijsko, medijsko i platformsko okruženje - povoljno, naravno, za nedopustiv i odavno alarmantan informacijski nered. Time se zasigurno najpouzdanije postižu ključni zadatak i cilj: da (njihovi) građani bez propitivanja prihvate i rade šta im centri etnopolitičke moći serviraju.

U vrijeme kada državljani Ruske Federacije napuštaju zemlju, odlazeći, između ostalog, i u Srbiju, predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić boravio je u posjeti SAD. Koji će put izabrati nova vlast u Srbiji i koliko je to važno za nas u BiH?

VAJZOVIĆ: Predsjednik Srbije je jedan od možda i najaktivnijih ili najefikasnijih državnika u regionu. Njegovi rezultati su vrlo impresivni u smislu da strateški pozicionira Srbiju na dobrom mjestu uspješne saradnje sa svim glavnim igračima u postavljanju novog svjetskog poretka. Rusija, Kina, Izrael, Ujedinjeni Arapski Emirati, SAD, pa i EU samo su neki od ključnih država za raspetljavanje novostvorenog čvora međunarodnih odnosa. Zasad Srbija dobro balansira i ima konkretne koristi u vidu stranih investicija, programa pomoći i pogodnosti za njene kompanije i građane. Vjerujem da će predsjednik Vučić nastaviti tim vanjskopolitičkim pravcem.

Pojedini profesori iz Srbije upozoravaju da se toj zemlji sprema scenarij sličan crnogorskom, s litijama i izborom proruske vlade. Koliko je to izvjesno?

VAJZOVIĆ:  Rusija se kroz dobro razrađene modele meke moći sve direktnije uključuje u političke procese u regionu. Vučićeva Vlada već vrlo dobro prati politiku iz Moskve i možemo je zvati proruskom. Ipak, vjerujem da Vučić neće po svaku cijenu slijepo prihvatati sve naredbe Putina, jer zna da Srbija, već jednom etiketirana kao genocidna država, teško može poslije popraviti međunarodni ugled ukoliko bude nova Bjelorusija. Da li će Rusija na tome insistirati ili joj odgovara neka poluneutralna uloga Srbije, ostaje da se vidi. Međutim, jedno je sigurno: utjecaj Ruske pravoslavne crkve na Srpsku pravoslavnu crkvu nosi i rizik po evropsku sigurnost. SPC se koristi kao sredstvo za destabilizaciju i učešće u političkom životu pojedinih država, što je dio taktike koja omogućava Rusiji da ostvari svoje ciljeve u regionu, krijući se iza maske religije, duhovnosti i zaštite pravoslavnih vrijednosti.

Kako rat u Ukrajini utiče na odnos NATO saveza spram Balkana i koliko to vlasti u našoj zemlji znaju prepoznati?

VAJZOVIĆ: Vjerujem da je NATO vrlo dobro shvatio nove izazove u globalnoj sigurnosti i značaj Balkana u geopolitičkoj situaciji. Rat u Ukrajini je iznenadio mnoge analitičare i države. Vjerovalo se da je rat u Evropi s tenkovima i pješadijom stvar prošlosti, jer novi domen cyber ratovanja je ukazivao na to da će to biti predominantna arena odmjeravanja snaga i dominacije. Problem je što mi nemamo tzv. vlast u državi, jer je ona sastavljana od etnopolitičkih elita, pri čemu dvije od tri dominantne etničke ekipe igraju za protivničke timove iz Zagreba i Beograda. A ovaj beogradski je produžena ruka Kremlja. Naš najveći problem je što Aneks IV Opšteg okvirnog sporazuma za mir, tj. naši Ustav i Izborni zakon, predviđaju i podržavaju ovakvo stanje i njega dodatno osnažuje međunarodna zajednica kroz nedemokratsko i vaninstitucionalno djelovanje. Naime, u većini slučajeva EU i ostatak međunarodne zajednice pregovaraju, dogovaraju i djeluju sa tzv. liderima naroda, tj. predsjednicima najjačih etničkih stranaka. Time zaobilaze demokratske institucije Predsjedništva i Parlamentarne skupštine te jačaju položaj tih lidera unutar vlastite stranke. Time se šalje poruka i drugim strankama i glasačima da smo bliže plemenskom savezu negoli demokratskoj državi. U tom aranžmanu postaju predominantni lični interesi, a gube se interesi države i njenih građana s liste prioriteta.

U tom kontekstu teško je naći ko bi to tačno trebalo da prepozna priliku i okolnosti u kojima treba odlučnije da se približimo NATO savezu te ko će raditi na tome. Jer, linija interesa protiv naše države: Rusija - Srbija - Republika Srpska - HDZ BiH uz HDZ iz Hrvatske je dobro uspostavljena i radi vrlo uspješno na disoluciji Bosne i Hercegovine i svaki progres je viđen kao opasnost za Hrvatsku i Srbiju, a Rusija svakako ne želi da vidi Bosnu i Hercegovinu u NATO-u.

U novembru se očekuje odluka UN o produženju mandata misiji Althea. Mislite li da će Rusija uložiti veto i treba li zanemariti ulogu Kine po tom pitanju?

VAJZOVIĆ: Još je teško prognozirati poteze Rusije, pa i Kine u Bosni i Hercegovini. Mislim da još nije vrijeme za potez veta protiv produženja misije Althea, jer bi to impliciralo početak otvorenog diplomatskog sukoba Zapada i Istoka u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da EU, NATO i SAD imaju trenutno jači utjecaj i položaj u BiH, bojim se da bi time Rusija samu sebe isključila iz aktivnog utjecanja na procese u BiH, a vjerujem da još nije vrijeme priprema za otvaranje fronta u Bosni i Hercegovini za neke elemente tvrde moći.

Jesu li predstavnici vlasti iz RS jedini koji ne žele krupnije korake zemlje ka Alijansi ili oni to, za razliku od drugih, samo otvoreno pokazuju?

VAJZOVIĆ: Vlasti i političke elite iz RS prate instrukcije iz Srbije i Rusije, te će svakako aktivno zagovarati i djelovati protiv konkretnijih koraka ka NATO savezu. Za sve u Bosni i Hercegovini pristupanje Alijansi bi osim sigurnosnog aspekta značilo i konsolidovanje političkog života i jačanje vladavine prava, tj. pritisak na korupciju, što većini etnopolitičkih elita ne odgovara. Za vrlo sporo napredovanje ka EU i NATO-u su, pored nesposobnosti ljudi zaduženih za te procese, veoma zaslužne trenutne političke i ustavne okolnosti koje osiguravaju dugu i sigurnu političku vlast istim oligarhijama koje kontrolišu sve procese zadnjih 30 godina u Bosni i Hercegovini. Sa druge strane, pritisci ulaska u EU i približavanja NATO-u su vrlo jaki i neminovni, tako da je to naša budućnost, samo nije previše izvjesno koliko je ona daleko.

(Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država).

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije