Parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU poništilo je već stečeni osjećaj manje vrijednosti u odnosu na ostale balkanske zemlje i u jednu ruku pokazalo da su rješenja moguća i kod vrlo značajnih pitanja, ukoliko postoji volja za to.
Ovaj iznenadni obrat situacije otvara prostor za promjene u zemlji u korist boljeg života naših građana. Ova šansa se mora iskoristiti jer ulazimo u prostor konkurencije ideja i programa, za razliku od naših ranijih prioriteta.
Najgore bi bilo da uslove EU shvatimo kao puko uslovljavanje. Sve snage ove zemlje, od vlasti do civilnog društva, moraju da se angažuju kako bismo ispunili odredbe sporazuma. Neophodno je da to učine sve strukture, svako u okviru svojih obaveza.
Ipak, činjenica je da u našoj zemlji nema dovoljno iskustva u tom pogledu, niti adekvatne kadrovske strukture sposobne da nas efikasno vodi na putu evropskih integracija. Ali, to ne znači da u međuvremenu ne možemo razviti te kadrove. Mi imamo potencijal da to učinimo, u periodu dok se potpuno ne približimo EU.
Napokon, građani moraju osjetiti da se mi, ipak, krećemo prema evropskim integracijama i da to sa sobom nosi određene konsekvence koje će osjetiti svaki čovjek. A, činjenica je da se danas suočavamo sa situacijom u kojoj većina građana ove zemlje nije svjesna toga šta će, svakom od njih, donijeti evropske integracije.