Plan su prihvatile Europska zajednica, predstavnici bosanskih Hrvata i, nakon oklijevanja i dodatnih pregovora, i predstavnici bosanskih Muslimana. No, plan je propao zbog toga što su ga odbacili bosanski Srbi, i to nakon referenduma na kojemu je, prema podacima srpskih vlasti, sudjelovalo 92 posto glasača, a čak 96 posto njih izjasnilo se za neprihvaćanje plana.
Osim toga, i Clintonova se administracija usprotivila planu, premda, prema Owenovim svjedočenjima, nije imala smišljenu, dosljednu i djelotvornu alternativnu politiku prema Bosni i Hercegovini i krizi u bivšoj Jugoslaviji uopće. Vance-Owenov plan Sjedinjene Države odbacile su tvrdeći da on ozakonjuje etničko čišćenje i ostavlja previše područja bosanskim Srbima, te da bi zemljovid morao biti `velikodušniji` prema Muslimanima.
Richard Holbrooke (1998.), koji slovi kao `glavni arhitekt` kasnijega Daytonskoga mirovnog sporazuma, nazvao je Vance - Owenov plan `nakaznim`, suglasivši se s američkim političkim komentatorima kako je taj plan značio `prodaju`, da je bio `drugi M