Stvarnome društvenom i političkom stanju u zemlji nakon rata umnogome su prilagođeni normativni institucionalnopolitički aranžmani, pa je temeljnim zakonima uspostavljena konsocijacijska demokracija.
- Teritorijalna autonomija nacionalnih segmenata: entiteti i kantoni.
Bosna i Hercegovina nije ustavno određena ni kao federacija ni kao konfederacija, ali se analizom temeljnih zakonskih dokumenata može zaključiti kako je posrijedi neka vrsta `asimetrične konfederacije` sastavljena od dva entiteta: unitarne Republike Srpske i višeetničke Federacije Bosne i Hercegovine.1 Entiteti nisu izrijekom definirani kao državne cjeline, ali imaju sva obilježja državnih jedinica u sastavu neke složene državne zajednice: teritorij, stanovništvo, državljanstvo, ustav, parlament, vladu, sudstvo, upravni sustav, vojsku, policiju, službene jezike, zastavu, grb, himnu i dr. Status entiteta kao federalno-konfederalnih jedinica vidljiv je i iz ustavnog opisa ovlasti središnjih državnih institucija, koje su svedene na vanjsku politiku i vanjsku trgovinu, carinsku, monetarnu i migracijsku politiku, kontrolu zračnog prometa, provedbu međunarodnih obveza i propisa, reguliranje transporta među entitetima.
Nadalje, Federacija je podijeljena na deset kantona koji nisu nazvani imenima nacionalnih zajednica koje u njima brojčano prevladavaju, nego prema zemljopisnim obilježjima ili glavnim gradovima. Unatoč tome, u političkoj praksi kantoni većinom figuriraju kao teritorijalno-političke jedinice dominantnih nacionalnih zajednica. Tako se hrvatskim kantonima smatraju Zapadnohercegovački, hercegovačko-neretvanski i Posavski (kantoni 2, 8 i 10), dok se ostalih sedam kantona (1, 3, 4,5,6,7,9) smatra bošnjačkima. Kantoni potpuno samostalno vode obrazovnu, kulturnu, medijsku, stambenu, zemljišnu i socijalnu politiku, osnivaju i nadziru vlastite policijske snage, a imaju i određene ovlasti u ekonomskoj politici, primjerice u energetskoj i turističkoj politici. Federacija ima ovlasti u vanjskoj politici, obrani, međunarodnoj trgovinskoj, ekonomskoj, energetskoj, monetarnoj i carinskoj politici, te u politici borbe protiv kriminala. Kantoni imaju vlastite ustave, parlamente, vlade, upravu, sudove, policiju i dr.
Prema tome, teritorijalna autonomija nacionalnih segmenata konstitucionalizirana je na dvije razine: na razini države Bosne i Hercegovine u obliku entiteta i na razini Federacije Bosne i Hercegovine u obliku kantona. Teritorijalizacija je praćena i jakom političkom institucionalizacijom nacionalnih segmenata koja se proteže u rasponu od gotovo državnog statusa entiteta do široke političke autonomije kantona. Konvencionalnom politološkom terminologijom moglo bi se kazati kako je na državnoj razini riječ o nekoj vrsti konfederalizacije, a na poddržavnoj razini o federalizaciji dijela područja države.
- Razmjernost i paritetnost kao načela ustrojstva glavnih političkih institucija.
Sve temeljne državnopolitičke institucije ustrojene su prema načelu razmjernosti i paritetnosti. Zastupnički dom, prvi dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, sastavljen je prema načelu `entitetske razmjernosti`: jedna trećina članova bira se u Republici Srpskoj, a dvije trećine u Federaciji. Drugi dom, Dom naroda, sastavljen je prema načelu entitetske i etničke paritetnosti: trećinu članova, a precizira se da je riječ o pet Srba, bira Narodna skupština Republike Srpske, a dvije trećine, pet Bošnjaka i pet Hrvata, Dom naroda federalnog parlamenta. Predsjedništva oba doma čine po jedan Bošnjak, Srbin i Hrvat.
(Nastaviće se)